KONVERZIJOM NIJE IZVRŠENO OBEŠTEĆENJE CHF DUŽNIKA!
Naš matematičar Pero Lončar izradio je još dva grafa za dva konkretna kredita. Oba kredita su iz 2005. godine, prvi je na 25 godina otplate, drugi na 30 godina otplate. Što možemo vidjeti iz grafova?
1. U prvome stupcu su kunski iznosi kredita u trenutku podizanja, prvi kredit iznosio je oko 100.000 CHF na 25 godina otplate, a drugi 112.000 CHF na 30 godina otplate – u oba slučaja početni tečaj bio je oko 4,75.
2. U drugome stupcu vidimo da je preostala glavnica nakon cca. 10 godina otplate veća od početne za oko 10% u kreditu na 25 godina otplate, a za oko 20% veća je preostala glavnica od početne u kreditu na 30 godina otplate.
3. Nakon konverzije, u trećem stupcu vidimo koliko je bilo smanjenje preostale glavnice nakon konverzije uz dodatno umanjenje za preplatu utvrđenu u konverziji, gdje je efekt konverzije takav da je 29% manja preostala glavnica za kredit na 25 godina, a 25% je manja preostala glavnica za kredit od 30 godina.
4. U četvrtome stupcu vidi se efekt potencijalne presude na dan konverzije CHF kredita. Da ti krediti nisu bili konvertirani, i da je na dan konverzije bila donesena pravomoćna presuda za ništetnu promjenu kamate i ništetnu valutu CHF, preostala glavnica bila bi umanjena po početnome tečaju po kojemu je kredit isplaćen te kada bi se tako umanjena glavnica smanjila još i za preplaćenu kamatu sa zateznom kamatom, i za preplaćeni tečaj sa zateznom kamatom, ona bi iznosila koliko je to iskazano u četvrtome stupcu. Ta glavnica nakon presude bila bi manja za 38% od konvertirane glavnice u kreditu na 25 godina te bi bila manja za 39% u kreditu na 30 godina.
5. Konačno, u petome stupcu se vidi efekt eventualne presude za ništetan ugovor. U tome slučaju kredit više ne postoji, ne postoji niti hipoteka, a banka bi dapače bila dužna još znatan novac tužitelju potrošaču.
ZAKLJUČAK
Konverzijom nije izvršena restitucija koju određuje pravo EU. Niti po Direktivi 93/13, niti po presudama Suda EU konverzija ne predstavlja restituciju koja se po pravu EU mora izvršiti, ako se utvrde nepoštene ugovorne odredbe.
Konverzijom je izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom EURO. Pritom su banke u konverziji rabile nepoštene kamatne stope iz istovrsnog euro kredita, a osim toga su nametnule i nepoštenu visoku maržu iz euro kredita, maržu o kojoj se nije pregovaralo, nego je ona ponuđena po principu uzmi ili ostavi.
Presudom se dobiva umanjenje glavnice koje je daleko veće nego kod konverzije, a osim toga se dobije i preplaćeni iznos kamata, i preplaćeni iznos na temelju rasta tečaja uz pripadajuću zateznu kamatu po oba zahtjeva za isplatu. Općenito, sveukupni rezultat konverzije čini svega 40% do 50% efekta pravomoćne presude za vraćanje preplaćenoga tečaja i preplaćene kamate, ovisno o tome koje godine i na koliko obroka otplate je netko podigao kredit.
Udruga Franak očekuje da će Vrhovni sud RH uzeti u obzir prije svega te matematičke elemente i pravilno usporediti konverziju i eventualnu privatnu pravomoćnu presudu u slučaju franak, jer pravni temelji za naše pravo na obeštećenje ne mogu se ni na koji način pobijati. Pravni temelji su jasni, konverzija nije konvalidacija nepoštenih ugovornih odredaba, i stoga konverzijom nije ispunjen niti jedan element prava EU, ali niti hrvatskoga prava, koji je nužan za obeštećenje oštećenih CHF dužnika.