Svjetska banka je prije godinu i pol dana napravila izvrstan pregled financijskog tržišta u Hrvatskoj.
U njemu se npr. kaže
” Stajalište EU je da bi djelotvoran režim zaštite potrošača financijskih usluga trebao potrošačima omogućiti da imaju pristup: (1) informacijama koje su dostatne za donošenje utemeljenih odluka o financijskim pitanjima; (2) ekonomičnim mehanizmima za zaštitu prava kako bi mogli dobiti pravnu zaštitu u slučajevima kršenja ugovora o financijskim uslugama; i (3) programima obrazovanja i financijske pismenosti koji će ih osnažiti tako što će im omogućiti da razumiju svoja financijska prava i obveze”
također bitno je uočiti i ovaj dio koje su naše banke zanemarile:
“Zakon o kreditnim institucijama i Zakon o zaštiti potrošača predviđaju da se potrošačima financijskih usluga pružaju opsežne informacije. Oba zakona, primjerice, propisuju da ugovori o kreditu moraju biti što je moguće potpuniji i sadržavati navode o: (1) iznosu dodijeljenog kredita; (2) nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i efektivnoj kamatnoj stopi (te o uvjetima pod kojima se one mijenjaju); (3) troškovima koji se zaračunavaju u vrijeme sklapanja ugovora; (4) broju i učestalosti ili datumima otplatnih obroka; i (5) ukupnom iznosu svih troškova. Nadalje, u promidžbenim materijalima za kredite također mora biti navedena nominalna godišnja kamatna stopa, svi drugi troškovi kredita i efektivna kamatna stopa.”
i na kraju lijepo je opisan postupak žalbe na financijsku instituciju koju možete individualno i podnijeti po slijedećem redoslijedu :
“Potrošači u Hrvatskoj mogu podnijeti pritužbu mnoštvu institucija prije nego što se obrate sudu. Devet je različitih tijela odgovorno za primanje pritužbi i poduzimanje nekih mjera. Ipak, niti jedno od njih nije odgovorno za cjelovito preispitivanje pritužbe i pronalaženje pravednog rješenja za potrošača. To je sljedećih devet tijela:
1) određeni interni odjel u financijskoj instituciji (često odjel za odnose s javnošću);
2) odjel unutarnje revizije u financijskoj instituciji;
3) jedna od dvije udruge za zaštitu potrošača financijskih usluga; npr. http://potrosac.mingorp.hr/hr/potrosac/
4) jedan od četiri savjetodavna centra za potrošače koje financira Ministarstvo gospodarstva;
5) Državni inspektorat;
6) HNB (ako se spor vodi s kreditnom institucijom, npr. bankom) ili HANFA (za
nebankarsku kreditnu instituciju),
7) centar za posredovanje (ili mirenje) odgovarajuće komore ili sindikata,
8) sud časti odgovarajuće komore ili sindikata, ili
9) stalno izabrano sudište odgovarajuće komore ili sindikata.”
PODIJELI:
