Udruga Franak zatražila hitnu suradnju s Direkcijom za zaštitu potrošača i tržišnog natjecanja HNB-a
Zagreb, 10.5.2012. – Udruga Franak danas se u ime svojih 3.500 članova službeno obratila Direkciji za zaštitu potrošača i tržišnog natjecanja HNB-a s prijedlogom za uspostavljanje suradnje koja bi bila usmjerena na pripremu zakonskih i podzakonskih akata koji bi u budućnosti uspješnije i pravednije regulirali odnose između poslovnih banaka i korisnika bankovnih i financijskih usluga.
Udruga je reagirala na objavljene podatke HNB-a o malom broju pritužbi građana na neregularnosti u poslovanju banaka koje su zaprimili u ovoj godini. Navedeni podaci ukazuju na činjenicu da postoji ogromna razlika u percepciji učestalosti neregularnosti u poslovanju banaka od strane potrošača, korisnika bankovnih i financijskih usluga, i Direkcije HNB-a zadužene za njihovu zaštitu. Na naš telefon i e-mail svakodnevno se javljaju ljudi koji trebaju pomoć i savjet, jer iste ne mogu dobiti kod svojih banaka partnera. Najčešće pritužbe odnose se na:
‒manipuliranje kreditnom sposobnošću;
‒manipuliranje instrumentima osiguranja;
‒jednostrano mijenjanje ugovorne kamatne stope bez prethodne obavijesti i obrazloženja;
‒nedostavljanje novih otplatnih planova kao sastavnih dijelova ugovora o kreditu prije promjene visine kamatne stope;
‒netransparentni obračun kamate i izračun mjesečnih anuiteta;
‒netransparentni obračun i nezakonitu naplatu bankovnih naknada;
‒istovremenu primjenu povećane kamatne stope i valutne klauzule za kredite vezane na CHF, u trenutku ekstremnog povećanja tečaja CHF kod klijenata koji su pravovremeno obavijestili banku o smanjenoj kreditnoj sposobnosti;
‒nemogućnost dogovora s bankom partnerom u dugoročnom kreditnom poslu, u kojem banka dovodi korisnika kredita u neravnopravan položaj izlažući ga dodatnim troškovima.
Postoje i indicije da poslovne banke već dugi niz godina prakticiraju ovdje opisano poslovno ponašanje, čime rade štetu klijentima i opstruiraju razvoj zdrave konkurencije u ponudi kreditnih i drugih financijskih proizvoda. Takvim ponašanjem dovele su mnoge od korisnika kredita na rub bankrota izlažući ih mogućim ovršnim postupcima nad nekretninama čija je kupnja realizirana namjenskim stambenim kreditima, a svoje poslovanje izložile su rizicima usklađenosti (pravnim rizicima) i reputacijskim rizicima.
Iako poslovne banke reklamnim kampanjama nastoje zadobiti povjerenje korisnika svojih usluga i potencijalnih klijenata, nepobitna je činjenica da ga one gube i da prosječni potrošač korisnik bankovnih i financijskih usluga sve manje vjeruje poslovnim bankama i proizvodima koje one nude. Gubitak povjerenja u poslovne banke posljedica je činjenice da one ne posluju u skladu s dobrim poslovnim običajima i da ne vode računa o usklađenosti s drugim pozitivnim zakonima RH. Takav način poslovanja, u kojem se ne poštuje princip jednakopravnosti ugovornih partnera, mogao bi nanijeti nenadoknadivu štetu korisnicima bankovnih i financijskih usluga te izazvati dugotrajno nepovjerenje u poslovne banke i njihove proizvode.
Donošenje nove zakonske regulative moglo bi biti prevencija od mogućih brojnih pojedinačnih tužbi građana korisnika bankovnih i financijskih usluga koje bi u budućnosti mogle preplaviti ionako pretrpane hrvatske sudove.
