Pad vrijednosti švicarskoga franka pruža priliku da diskusiju usredotočimo na ključna pitanja i na taj način još jednom demantiramo percepciju da se Udruga Franak bavi partikularnim interesima jedne skupine korisnika kredita. Ekstraprofiti banaka na temelju tečaja i visokih kamata samo su vanjska manifestacija općenito loše regulacije bankarskog sustava u Hrvatskoj. Zašto kažemo da je regulacija bankarskog sustava loša? Zato jer je postavljena tako da služi isključivo zaštiti bankarskog sustava, čiji je jedini cilj uvećanje profita zanemarujući interese klijenata banaka i širi društveni interes gospodarskog razvoja. Zalaganje za kvalitetniju regulaciju bankarskog sustava i zaštitu prava klijenata, stoga su središnji ciljevi Udruge Franak. Cilj nam je svojim djelovanjem stvoriti bolje uvjete u kojima će klijenti banaka biti zaštićeniji od različitih oblika samovolje, koji ne uključuju samo netransparentno mijenjanje kamatnih stopa, nego i skupoću različitih usluga, prisiljavanje klijenata da u popularnim “paketima usluga” kupuju proizvode koje ne žele ili im ne trebaju, i slično. Imajući u vidu ekonomske prognoze moguće je da se dogodi nepovoljan scenarij rasta tečaja eura, kojim bi se na udaru našli korisnici kredita u toj valuti. Stoga je ključno postići uvjete bitno poboljšane regulacije bankarskog poslovanja, radi zaštite svih sadašnjih i budućih klijenata banaka.
Pritom najvažniju ulogu u postizanju toga cilja svakako ima državna vlast, koja je jedini subjekt koji može utjecati na zakonski i regulatorni okvir financijskog poslovanja. Ovih smo dana imali priliku vidjeti svijetli primjer u susjednoj Mađarskoj, gdje je učinjen niz državnih intervencija u korist građana.
Mađarski premijer Viktor Orban odlučno je stao na stranu građana i rekao da je “bankarskoj eri” došao kraj. “Bankari su uvjerili ljude da je moguće zaduživati se bez posljedica i uništili su Europu”. Mađarske vlasti najprije su zabranile nove kredite s valutnom klauzulom, zatim su uvele poreze na banke te su u konačnici ovih dana odlučile prisiliti banke da otpišu 30% glavnica na preostale kredite s valutnim klauzulama u švicarskim francima i 10% na kredite s valutnom klauzulom u eurima. Nakon prvih mađarskih poteza iz bankarskog su sektora uslijedila upozorenja, najave kataklizmi, no dogodilo se samo to da se državni proračun kvalitetnije puni.
Isto će se dogoditi i sada, niti jedna od banaka neće otići, neće nestati radnih mjesta, niti će se dogoditi išta nalik kataklizmi, osim što će banke podnijeti određena smanjenja dobiti koja se nipošto ne smiju opisivati kao gubitci i prihvatit će dio rizika koji su do sada ležerno prebacivale na klijente.
Poslovat će i dalje s dobiti, samo što će voditi računa na koji način plasiraju kredite. Ako to neće učiniti postojeće banke, doći će druge koje hoće, jer ipak je to još uvijek solidna dobit. Vijesti o mađarskim potezima nerado se prenose u hrvatskim medijima kako ljudi ne bi vidjeli da postoje i drugačiji načini rješavanja problema od onih koji nam se prezentiraju i kako se ne bi vidjelo da su razne stvari moguće ako postoji hrabrost i odlučnost da se naprave. Ta vijest govori da bi i naša Vlada, samo ako se na to odluči, mogla raditi u korist svojih građana i gospodarstva.
Izvor: www.hnb.hr
Za usporedbu, u Hrvatskoj nadležne državne institucije uporno tvrde da su učinile sve što je u njihovoj mogućnosti, upućujući građane na individualno pregovaranje s bankama. Jasno je da pojedinci u individualnim pregovorima s bankama mogu postići relativno malo. Iskustva naših članova koji su uspjeli samostalno nešto postići jest da se maksimum “popuštanja” banaka svodi na gotovo beznačajno smanjenje kamatnih stopa. Međutim, niti tim pojedincima nitko ne garantira što će biti za pola godine, godinu, dvije… Stoga je bitno još jednom ponoviti kako je jedino rješenje – sustavno rješenje. Sustavno rješenje koje bi podrazumijevalo trenutno sniženje kamatnih stopa na kredite s valutnim klauzulama, a u budućnosti i transparentno formiranje kamata.
Izvor: www.hnb.hr
Ne bismo li stali na kraj politici “podijeli pa vladaj”, u prilog našim tezama iznosimo jasne izračune koji pokazuju kretanje kamata i uspoređuju kako su, zasad, prošli korisnici kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima u odnosu na korisnike kredita s valutnom klauzulom u eurima. Time želimo pokazati kako je bit problema kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima upravo porast glavnice. Drastični porast glavnice do kojeg je došlo rastom franka doveo je korisnike tih kredita u položaj u kojemu ne mogu napraviti ništa osim nastaviti plaćati kredit po danim uvjetima. Budući da prodajom stana dužnici ne mogu ni izdaleka podmiriti svoj dug koji proizlazi iz uvećanih glavnica, preostaje im jedino otplaćivati kredit i dalje, i strepiti za vlastitu egzistenciju u slučaju da ostanu bez posla ili se razbole, jer im tada slijedi ovrha.
Odvojeno od učinka koji ima povećanje glavnica, potrebno je promotriti učinak koji je na korisnike kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima imao nagli porast rate/anuiteta. Promatrano u ukupnom razdoblju otplate kredita, razlika između sume plaćenih rata za kredite s valutnom klauzulom u eurima i kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima nije toliko drastična. No iz tako postavljenog izračuna ne vidi se efekt naglog udara na standard za korisnike kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, kojega za dužnike s valutnom klauzulom u eurima nije bilo. Upravo učinak naglog udara na kućni budžet, u okolnostima stalnih polagano rastućih troškova života te prethodno spomenute nemogućnosti prodaje nekretnina radi uvećane glavnice, na korisnike kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima djelovao je kao zastrašujuća perspektiva, kao položaj krajnje egzistencijalne nesigurnosti.
Upozoravamo da se isti takav scenarij može dogoditi i korisnicima kredita s valutnom klauzulom u eurima. Stoga nikako ne možemo shvatiti radi čega institucije vlasti i HNB uopće ne žele razmišljati o ukidanju valutne klauzule te zbog čega riječi ekonomskih stručnjaka koji iznose niz argumenata u prilog tome potezu, ne dopiru do njihovih ušiju. Smatramo kako i država i banke u Hrvatskoj imaju dovoljno prostora za pomake prema pravednijem i boljem uređenju bankarskog sektora i pozivamo ih još jednom da počnu razmišljati o sustavnim rješenjima i prestanu pozivati građane da svoje financijske probleme rješavaju u individualnim pregovorima s bankama čiji su klijenti. Također, pozivamo i sve stranke da se očituju jesu li spremne, ukoliko dođu na vlast, učiniti odlučne poteze i slijediti pozitivan primjer susjedne Mađarske.
