Ovih dana će se u Saboru raspravljati o prijedlogu ukidanja valutne klauzule, koji su predložili Laburisti. Radi se o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, točka dnevnog reda broj 39. Aktualne sjednice Sabora (dnevni red: http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2148; materijali za ovu točku su dostupni ovdje: http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=49561.
Vlada i Odbor za zakonodavstvo negativno su se očitovali o ovom prijedlogu. Mada je jasno da taj prijedlog ovoga puta neće proći, pozivamo vas da pročitate argumente s kojima vladajući taj prijedlog odbacuju te da pratite saborsku raspravu vezanu uz ovu točku.
Podsjećamo da argumenti na koje se poziva Vlada predstavljaju samo jednu stranu stručne rasprave vezane uz valutnu klauzulu. Teza da bi ukidanje valutne klauzule dovelo do narušavanja financijske stabilnosti, radi visokog udjela štednje u devizama, nikada nije bila jednoglasni i nesporni zaključak stručne rasprave. Upravo suprotno. Mnogi ekonomisti, uključujući stručnjake s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kontinuirano su iznosili upravo argumente u prilog suprotnom zaključku od onog na kojem inzistira Vlada. Ukrako, s obzirom na dostupnost financijskih instrumenata i mehanizama usklađenja, a koji se već dugo koriste, štednja u određenoj valuti i plasiranje zajmova s valutnom klauzulom u toj istoj valuti nisu ni u kakvoj izravnoj korelaciji. Argumentiran prijedlog alternative postojećoj monetarnoj politici moguće je proćitati i u tekstu na kojeg smo upozorili još prošlo ljeto.
Također, napomenuli bismo kako je argument Odbora za zakonodavstvo, da su „odredbe ovoga Prijedloga protuustavne jer narušavaju načela slobode ugovaranja i poduzetništva“ u svojevrsnoj kontradikciji s argumentom koji u svojoj analizi iznosi Vlada, a to je da je valutna klauzula jedan od više mogućih načina zaštite vjerovnika kod ugovaranje dugoročnih plasmana. Slijedom toga, ukidanje valutne klauzule ni u kojem slučaju ne bi dovelo u pitanje mogućnost sklapanja ugovora. Zajmodavcu bi i dalje na raspolaganju bila različita sredstva zaštite plasmana i osiguranja naplate zajma.
S obzirom na trenutnu krizu s plasmanima vezanim uz CHF moramo reći kako je iznimno cinično od strane Vlade konstatirati da se valutnom klauzulom štite i dužnici „od mogućih neizravnih negativnih posljedica“. Trenutno je 125.000 dužnika vrlo izravno oštećeno negativnim posljedicama ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF. Pritom, podsjećamo još jednom da je sloboda ugovaranja kao ustavno načelo bila kršena upravo od strane banaka, time što često u ponudi uopće nisu imale kredite u domaćoj valuti. Sloboda ugovaranja dodatno je kršena i te time što su banke ograničavale izbor valute kredita uvjetovanjem kupnje određene nekretnine upravo uzimanjem kredita vezanog uz CHF, ili pak izravnim manipulacijama tijekom postupka procjene kreditne sposobnosti. Naposlijetku, sloboda ugovaranja je eklatantno prekršena time što korisnici kredita vezanih uz CHF nemaju slobodu raskidanja ugovora, jer njihov dug danas uvelike nadmašuje iznos koji su primili, unatoč godinama redovite otplate kredita.
Imajući u vidu dosadašnja iskustva s primjenom valutne klauzule, možemo se s pravom pitati što u perspektivi mogu očekivati i dužnici s kreditima s valutnom klauzulom u eurima? Ne radi se ovdje samo o mogućnosti slabljenja kune u odnosu na euro, već također i o drugim pitanjima. Primjerice, budući da se najavljuje ulazak Hrvatske u Eurozonu, već sada se možemo pitati: po kojem tečaju i po kojem modelu konverzije će se mijenjati svi sada sklopljeni ugovori s valutnom klauzulom, kada službena valuta postane euro? Jedno je sigurno. Dužnici s kreditima s valutnom klauzulom u eurima mogu na primjeru dužnika s valutnom klauzulom CHF vidjeti koliku zaštitu mogu očekivati od države.
Smatramo da argumentacija Vlade i Odbora za zakonodavstvo nedvosmisleno potvrđuju opredijeljenje za tržišnu deregulaciju na način kojim se pogoduje financijskim interesima, umjesto da se boljom regulacijom omogući stvarna sloboda ugovaranja i ravnopravniji odnos ugovornih strana.
