Uvođenje osobnog bankrota je jedan od ciljeva Udruge Franak

slika - Osobni bankrot: Kraj zaduživanja, početak života na minimumu

– Osobni bankrot je samo opcija koja se ne mora i iskoristit
– proglasenje OBa u odrejdnim slucajevima zaista biva izvrstan izlaz iz duznickog ropstva (par godina patnje, ali onda pocetak iznova)
– OB je nesto sto postoji u svakoj normalnoj i civilizranoj drzavi (osim Spanjolske mislim)
– drzave u kojima postoji OB su propadale (i) banke jer su bile primorane preuzet rizik losih plasmana na sebe.
– ako cete se u zalagat za OB kao sredstvo za izlazak iz ropstva, to bi vam moglo prisrbit podrsku javnosti
– djelomicno zastini mehanizam jer teze dolazi do prenapuhavanja cijena. Banci odjednom vise ne bi bilo u interesu prenapuhat cijene nekretnina jer bi se njenim padom moglo desit ono sto se desilo u SADu. A sto se desilo u SAD-u? Desilo se to da je glavnica narasla preko trzisne vrijednosti nekretnina, ljudi proglasili bankrot i izvukli se, banke sjele na nekretnine i ostale sjedit na njima te radi umanjene vrijednosti proglasile gubitke umilijardama. U drzavi u kojoj ne postoji bankrot de facto nije ni moguce da jedna klasicna banka propadne. Zbog toga su banke propadale sirom svijeta – osim u RH.
– uz OB je banka primorana djelit rizik
– bankrot postoji za pravne osobe (firme), nelogicno i neprakticno je da ne postoji i za fizicke osobe. Danas je situacija takva da je 10 puta teze dobit kredit za investiciju poduzeca nego potrosacki za fizicku osobu – upravo zbog rizika. Ako bi i pravne i fizicke osobe mogle ic u bankrot, banka vise ne bi razmisljala samo o tome od koga se lakse naplatit vec bi bila primorana razmisljat ekonomski i uz preuzimanje rizika.
– OB ne postoji u RH zato sto interesne skupine koje imaju moc ne zele da se rizik prebaci na banke
– “gubitnik” OBa nije drzava ni porezni obveznici vec prije svega banka
– “bankrot” ne zvuci dobro i mnogi ljudi odmah pomisljanju na nesto negativno i aludira na nesposobnost/propast pojedinca. Ali bankrot u praksi znaci par godina stroge discipline (i nadzora stecajnog upravitelja) ali je garancija novog pocetka i mogucnosti da se djeci ostave ne samo dugovi.
– po mojoj interpretaciji Ustava, pravo na bankrot je nesto sto je izmedju redaka napisano i u Ustavu. Dozivotni robovlasnicki odnos ne moze biti nesto sto je prihvaceno u zdravoj drzavi kojoj valjda svi tezimo.

Al ono sto je najbitnije je to da ukoliko banka zna da ima na desetine tisuca duznika koji bi mogli proglasit OB, banka ce definitivno imat interesa da bude puno osjetljivija u svojoj kamatnoj politici jer ce umjesto ovog sto danas imamo biti “daj sta das” jer ako ce previse stisnut duznika, duznik proglasava OB i banka mora otpisat potrazivanje (odnosno dio).

Uvodjenje OBa ne bi preko noci rjesilo probleme koji va sterete, ali bez OBa ne vidim nacin da se ista promjeni na bolje jer dok god banku podrzava sustav u kojem se sav rizik prebacuje na duznika – sva moc je u rukama banaka.

Isto tako treba bit svjestan da se OB ne moze uvest preko noci jer treba rjesit puno stvari prije toga. Recimo uz visoku stopu sive ekonomije OB niti ne moze funkcionirat jer svi prihodi iz sivila ne prolaze kroz stecajnog upravitelja i vjerovnik se ne moze namirit – Banaka nam vjerojatno ne bi bilo zalo, ali bilo bi mnogo zloupotreba i postena poduzeca bi patila.

Bankrot znaci priznanje greske ali i zelju da se pocne iznova…

IZVOR:

forum.hr , tekst FileExplorer

PODIJELI: Facebook Twitter Pinterest Google Plus StumbleUpon Reddit Email