Sud EU opalio pravni projektil prema nepoštenim bankama!
Vrhovni sud RH imat će daleko lakši posao kod utvrđivanja ništetnosti valutne klauzule CHF uz pomoć sudske prakse Suda EU!
· Sud EU (CJEU) ispalio pravni projektil – najnovija presuda otvara širom vrata za ništetnost svih ugovora s valutnom klauzulom CHF
· Ustavni sud presudio u korist CHF dužnika – Vrhovni sud mora ispitati nepoštenost valutne klauzule CHF i nepoštenost promjenjive kamatne stope za Sberbank
Zagreb. 22. prosinca 2016. Court of Justice of European Union (CJEU) odnosno Sud EU, donio je 21. prosinca 2016. sudsku presudu – odgovor na prethodna pitanja za tri sudska postupka koji se vode u Španjolskoj na temelju kolektivne presude kojom je presuđeno da su nepošteno ugovorene kamatne stope u hipotekarnim kreditima, slično kao u presudi u slučaju Franak.
Iz odgovora na prethodna pitanja zaključujemo kako najnovija odluka Suda EU (predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15) otvara širom vrata za ništetnost svih ugovora s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom, pa navodimo najbitnije detalje iz presude:
a) Zaštita potrošača je važan javni interes.
b) Obavijest potrošaču prije sklapanja ugovora o posljedicama sklapanja tog ugovora, odnosno o posljedicama ugovornih uvjeta od temeljne je važnosti za potrošača.
c) Ispitivanje nepoštenosti ugovornih odredbi u slučaju kada potrošač prije njegova sklapanja nije imao potrebne informacije o ugovornim uvjetima i posljedicama navedenog sklapanja, potpada uvijek u područje primjene Direktive o zaštiti potrošača (Direktiva 93/13).
d) Ispitivanje nepoštenosti ne ograničava se na poštovanje formalne transparentnosti ugovornih odredaba, u smislu njihove jasnoće i razumljivosti, nego zahvaća i materijalnu transparentnost, u smislu dostatnosti informacija pruženih potrošaču glede opsega, kako pravnog tako i ekonomskog, njegove ugovorne obveze.
e) Sud nije ovlašten mijenjati nepoštene ugovorne odredbe, on jednostavno mora odbaciti primjenu nepoštene odredbe.
f) I konačno, nepoštenu ugovornu odredbu valja smatrati kao da nikada nije niti postojala, pa ona stoga ne smije imati nikakav učinak na potrošača.
Direktivom 93/13 jasno je propisano člankom 3. stavkom 1:
„Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.“
Sve što je navedeno u skladu je sa hrvatskim Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o zaštiti potrošača, a posebice naglašavamo da su pravna shvaćanja Suda EU obvezujuća za hrvatske sudove.
Ta presuda Suda EU potvrđuje ispravnost odluke Ustavnoga suda koji je usvojio ustavnu tužbu Udruge Franak (formalno udruge Potrošač) te ukinuo presudu Vrhovnoga suda RH u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF za svih osam tuženih banaka te u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu za Sberbank.
Vrhovni sud stoga mora ponovo odlučivati o reviziji u „slučaju Franak“ i to u dijelu koji je bio negativno presuđen u odnosu na CHF dužnike. To znači da će Vrhovni sud sada morati konačno utvrđivati nepoštenost valutne klauzule CHF za svih osam banaka i morat će utvrđivati nepoštenost ugovorene promjenjive kamatne stope za Sberbank, a na tu obvezu ukazuje sada i Sud EU.
Obje presude potvrđuju da je Udruga Franak utemeljeno ukazivala kako je odbijanje Vrhovnog suda, da utvrđuje nepoštenost valutne klauzule u švicarskom franku te obrazloženje da bi se radilo o razumljivoj odredbi, bilo proizvoljno i protivno pravu Europske unije. Vrhovni sud morat će sada uvažiti ustaljenu sudsku praksu Suda EU, primjerice izraženu u presudi Kasler/OTP, koja jasno stoji na stajalištu kako svaka odredba u potrošačkom ugovoru, pa tako i odredba o valutnoj klauzuli, mora biti predmet ocjene nepoštenosti te mora biti takva da osim gramatičke jasnoće sadrži i jasno izložene sve ekonomske i pravne posljedice koje po dužnika može u budućnosti imati ugovaranje takve klauzule. Sve to mora se uvažiti pogotovo zato što, kako to navodi i Ustavni sud, banke nisu upozorile dužnike na izniman rizik koji proizlazi iz činjenice da je istovremeno ugovorena promjenjiva kamatna stopa (koja je u svemu tome još i sudski utvrđeno nepošteno ugovorena) i valutna klauzula. Vrhovni sud RH morao bi također prije odluke uputiti i prethodno pitanje Sudu EU o konkretnome slučaju, a dosadašnji odgovori tog suda po sličnoj tematici bili su u pravilu u korist potrošača. Sud EU je utvrdio već čitav niz kršenja prava potrošača, pa očekujemo da bi odgovor na pitanje Vrhovnoga suda RH svakako bio potvrda presude Ustavnog suda te konačna potvrda prvostupanjske presude suca Radovana Dobronića.
Ako bi Vrhovni sud promijenio svoju prethodnu odluku i potvrdio prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Zagrebu to bi značilo konačno i pravedno rješenje problema u „slučaju Franak“, i to:
1. Moguću ništetnost SVIH nepoštenih ugovora.
2. Mogućnost dogovora dužnika s poslovnim bankama o načinu daljnje otplate kredita.
3. Kod otplaćenih i preplaćenih kredita povrat neosnovano stečenog.
Očekujemo da će Vrhovni sud RH ovaj put uložiti dodatne napore da dubinski analizira kompletan spis u slučaju Franak i konačno donese pravičnu i na pravu utemeljenu odluku, pri čemu će svakako mora uzeti u obzir dosadašnju sudsku praksu i najnoviju presudu Suda EU.
Udruga Franak
Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo!
