·         Bruto dobit banaka od 2005. do 2014. gotovo 40 milijardi kuna
·         Na nezakonitim povećanjima kamata banke su stekle cca. 5 milijardi kuna
·         Na tečajnim razlikama u kamatama banke su stekle cca. 1 milijardu kuna
·         Banke majke na forward ugovorima stekle cca. 7 milijardi kuna
·         Legalno i dopušteno, porezom na aktivu banaka država može riješiti dio deficita

Zagreb, 1. ožujka 2016. Prema napisima iz medija Zagrebačka banka d.d. prošle godine ostvarila je gubitak od 519 milijuna kuna te se takav gubitak opravdava konverzijom CHF kredita. Da bi se izbjegle katastrofične vizije koje netko tendenciozno pokušava plasirati hrvatskim građanima, naša je dužnost informirati javnost o pravoj istini, a istina je sljedeća:

1.       Unatoč konverziji CHF kredita PBZ je, za razliku od Zabe, imao prošle godine bruto dobit 240 milijuna kuna.
2.       Zaba je u razdoblju od 2005. do 2014. godine imale ukupnu bruto dobit od 13 milijardi kuna odnosno neto dobit u iznosu 10 milijardi i 400 milijuna kuna.
3.       PBZ je u razdoblju od 2005. do 2014. godine imao ukupnu bruto dobit od 10 milijardi i 600 milijuna kuna odnosno neto dobit u iznosu 8 milijardi i 480 milijuna kuna.
4.       Sve hrvatske banke su u razdoblju od 2005. do 2014. godine imale ukupnu bruto dobit od 39 milijardi i 700 milijuna kuna odnosno neto dobit u iznosu 31 milijarde i 760 milijuna kuna.
5.       2014. godine kada su uvedene prve mjere za CHF kredite, smanjenjem kamate na 3,23% za stambene CHF kredite, ukupni pokazatelji profita su narasli u odnosu na 2013. godinu, što je vrlo zanimljiv podatak.

U nastavku je tablica u kojoj je zorno prikazano kretanje dobiti banaka kroz godine:
Tablicu možete preuzeti i OVDJE – Bruto i neto dobit banaka

Godine 2003., a to je godina kada su CHF krediti bili tek u povojima, banke su ostvarile ukupnu bruto dobit od 2,8 milijardi kuna, što je za čitavih 25% manje nego 2004. godine te za 32% manje nego 2005. godine, pa se može zaključiti da je CHF kreditiranje doprinijelo kreditnom bumu i rastu dobiti hrvatskih banaka, koja je nakon 2003. sljedećih 9 godina na razini 4 do 5 milijardi kuna, a 2008. godine bruto dobit iznosi gotovo 6 milijardi kuna – unatoč recesiji u Republici Hrvatskoj.

Unatoč tim respektabilnim i pomalo znanstveno-fantastičnim rezultatima hrvatskih banaka u odnosu na društvenu i gospodarsku zbilju u Republici Hrvatskoj, banke konstantno kukaju u javnosti zbog nekakve buduće izmaknute dobiti, najprije zbog smanjene kamate u CHF stambenim kreditima, zatim zbog zamrznutog tečaja CHF-a te na koncu zbog konverzije CHF kredita. U toj kuknjavi naveliko im pomaže HNB te razni „neovisni“ ekonomski stručnjaci i „neovisni“ kolumnisti.

Valja još jednom, ne znamo već po koji put, ponoviti nepobitne činjenice:
1.       Banke su u svim kreditima ugovorenim prije 2010. godine ugovorile nezakonite ugovorne odredbe o načinu promjena kamata. Na temelju nezakonito povećanih kamata banke su u CHF kreditima uprihodile cca. 3 milijarde kuna previše odnosno tih 3 milijarde kuna čini razliku između iznosa povećanih kamata i iznosa početno ugovorenih kamata.
2.       Banke su na tečajnim razlikama u CHF kreditima uprihodile značajne iznose u kamatnim iznosima koji su naplaćeni zakonito, a to su iznosi koji su bili određeni početnim otplatnim planovima banaka. I tu se radi o najmanje jednoj milijardi kuna tečajnih razlika uprihođenih na kamatama. To je dokaz da banke lažu kada iznose tvrdnje da nisu zaradile na tečajnim razlikama. Domaće banke su zaradile na tečajnim razlikama u kamatnim dijelovima anuiteta, i to je nepobitna činjenica.
3.       Banke su u svim drugim kreditima uprihodile zasad nepoznat iznos preplaćenih kamata, jer i u svim ostalim kreditima banke su na temelju nezakonitih povećanja kamata uprihodile nekoliko milijardi kuna.
4.       Banke majke su uprihodile svu tečajnu razliku koja se temelji na ukupnim iznosima glavnica u CHF kreditima koji su pokriveni u vanbilanci ugovaranjem za hrvatske banke štetnih forward ugovora s valutnim swapom – radi se o dodatnih cca. 7 milijardi kuna koje su otišle u inozemstvo vlasnicima hrvatskih banaka, na koje Republika Hrvatska nije naplatila nikakav porez, jer su domaće banke na tim ugovorima imale isključivo gubitke. Te gubitke do konverzije CHF kredita pokrivali su dužnici u CHF kreditima.
5.       Republika Hrvatska je na nezakonitoj dobiti banaka iz nezakonito povećanih kamata te iz tečajnih razlika u kamatama uprihodila na porezu najmanje 1 milijardu kuna unazad 10 godina.

Iz svega iznesenog možemo donijeti niz zaključaka, koji mogu biti izrazito korisni za Republiku Hrvatsku.
Hrvatske banke su neosnovano stekle cca. 5 milijardi kuna na preplaćenim nezakonito povećanim kamatama u svim kreditima, bez obzira na valutu kredita.
Banke majke su zakonito, ali nemoralno, na forward ugovorima zaradile cca. 7 milijardi kuna unazad 10 godina.
Republika Hrvatska je zakonito, ali nemoralno, zaradila 1 milijardu kuna na porezu na dobit iz nezakonitog dijela naplaćenih kamata hrvatskih banaka.

Sve su to elementi pomoću kojih Ministarstvo financija može itekako parirati bankama u njihovoj kuknjavi, ali i prijetnjama da će tužiti Republiku Hrvatsku te na taj način vratiti trošak koji im je prouzročila ili će prouzročiti konverzija CHF kredita.

Naprotiv, Udruga Franak smatra da bi država trebala bez odlaganja zakonom propisati porez na aktivu banaka od najmanje 1% te na taj način riješiti problem dijela deficita u Republici Hrvatskoj. Valja napomenuti da je taj porez prema analizi OECD-a već korišten na razne načine između 2009. i 2015. u Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Islandu, Nizozemskoj, Portugalu, Slovačkoj, Sloveniji i Velikoj Britaniji. Sve ovdje opisano ide u prilog jednoj takvoj odluci.

Naša vlast ne smije se bojati banaka, nego naprotiv, mora natjerati banke da se ponašaju zakonito, moralno i odgovorno prema zemlji u kojoj su u od 2005. do 2014. uspjele ostvariti neto dobit od gotovo 32 milijarde kuna.

Sljedeće dvije godine banke neće imati takav profit, imat će možda i gubitke, ali nakon toga će se sve vratiti na staro, ali će profit ipak biti vjerojatno nešto manji nego u godinama CHF otimačine. Valja napomenuti da će „gubitke“ eventualno imati one banke koje su imale najviše plasiranih nemoralnih, toksičnih i na kraju krajeva, duboko smo uvjereni u to, ništetnih CHF kredita.

Argumenti su jedino oruđe koje priznaje Udruga Franak.

Udruga Franak radi za dobrobit svih građana Republike Hrvatske.

Udruga Franak traži od vlasti Republike Hrvatske da argumentima stane na kraj bahaćenju i prijetnjama hrvatskih banaka, koje još uvijek nisu shvatile da više nikada neće moći loviti u mutnom i da više nikada neće moći varati hrvatske građane, koji su sve svjesniji načina na koji banke dolaze do kapitala preko noći.

Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo.

PODIJELI: