Poštovani predsjedniče Suda,
poštovana predsjednice Građanskog odjela Suda,
poštovane sutkinje Raspor Flis, Rožić Kaleb i Gradišek

nakon odluke devetero sudaca proširenog vijeća VSRH Rev-457/2025, potrošači s konvertiranim kreditima trpe i dalje posljedice pogrešnog suđenja dijela sudaca na županijskim sudovima, čime ih ti suci opterećuju troškovima kojih ne smije biti, a konkretno ovdje se radi o trima sutkinjama vašega Suda.

Zadnju izrazito pogrešnu i lošu presudu, koja će bez ikakve sumnje biti ukinuta i preinačena na Vrhovnom sudu RH, donijelo je vijeće Županijskog suda u Zagrebu u sastavu sutkinja toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Marine Soko Miočić iz Zadra, koju je zastupao splitski odvjetnik Srđan Kalebota.

Dotično vijeće presudom Gž-2512/2026 preinačilo je presudu Općinskog suda u Splitu, koji je prethodno dosudio puno obeštećenje tužiteljici s dvama konvertiranim kreditima OTP banke (prije Splitske banke) te je vijeće Županijskog suda u Zagrebu naložilo da svaka strana plaća svoj dio sudskih troškova, a uopće nije dosudilo čak niti isplatu zateznih kamata. Pritom se to vijeće pozvalo na odluku devetoro sudaca proširenog vijeća VSRH, Rev-457/2025, kojom je utvrđeno da potrošači imaju pravo samo na zatezne kamate dospjele do dana konverzije na preplaćene iznose anuiteta iz djelomično ništetnih ugovora.

Dotično vijeće zagrebačkog županijskog suda pritom nije uvažilo eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice kojim je njezin odvjetnik podredno zatražio upravo glavnicu zateznih kamata (što je bilo apsolutno u skladu s presudom Rev-457/2025) po oba utužena kredita uz pripadajuće zatezne kamate na te glavnice, citiramo taj dio tužbenog zahtjeva:

„Ukoliko sud pak ocijeni da je neosnovano traženje tužitelja iz glavnog zahtjeva, a ipak utvrdi da su osnovane tvrdnje tužitelja da su ništetne pojedinačne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, tada tužitelj predlaže da sud po pravilima eventualne kumulacije, a samo dakle ukoliko utvrdi da gore postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, usvoji njegov podredni zahtjev i donese sljedeću presudu:

10. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.615,83 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom…

13. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.118,88 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom….“

U samoj prvostupanjskoj presudi nedvojbeno je utvrđeno na temelju nalaza vještaka da upravo ti iznosi čine zatezne kamate dospjele do dana konverzije, citiramo taj dio iz obrazloženja prvostupanjske presude u kojem se upravo citira nalaz sudskog vještaka:

„Ad 1.2.) Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 1.118,88 EUR.

Ad 2.2.) Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 3.615,83 EUR.“

Na temelju tako postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu, dotično zagrebačko vijeće moralo je usvojiti eventualnu kumulaciju (budući da se to vijeće poziva baš na presudu Rev-457/2025) i dosuditi zahtijevane iznose zateznih kamata odnosno predmet vratiti sudu prvog stupnja da to učini, a u tomu slučaju bi ili dotično vijeće ili sud prvog stupnja morao dosuditi i kompletne sudske troškove na način da ih plaća tužena banka, jer je takva sudska praksa u slučaju isticanja eventualnih kumulacija višekratno ujednačena na Vrhovnom sudu RH, i ni po čemu nije niti sporna, niti dvojbena.

Čak i u slučaju kada se ne bi smatralo da se radi o eventualnoj kumulaciji, opet banka mora snositi sve troškove jer je tako naloženo u presudama Suda EU C-224/19 i C-714/22. No, čak i po Zakonu o parničnom postupku kada bi se troškovi odrezali razmjerno, opet je tužiteljica uspjela 100% s pravnim osnovom i još 30% s isplatom, a to znači da bi i po tom najrigoroznijem pravilu tužena banka morala platiti dio troška tužiteljici.

Naravno, za tužiteljicu to nije kraj sudskih postupaka, budući da će ona svakako nastaviti s revizijom na Vrhovnom sudu RH, pa zatim s ustavnom tužbom i konačno eventualno i s tužbom na Europskom sudu za ljudska prava kako bi ostvarila na kraju puno obeštećenje na koje ima pravo i po Zakonu o obveznim odnosima, i po Ustavu RH, i po sudskoj praksi Suda EU te konačno i po Konvenciji za ljudska prava. Svaka presuda suprotna tomu jest arbitrarna, jer se ne poštuju nalazi sudskih vještaka te je i diskriminacijska, jer stvara neravnopravnost potrošača s konvertiranim kreditima u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali kredite, ali su u sudskim postupcima dobili puna obeštećenja.

Pozivamo Županijski sud u Zagrebu da se vijećanjem sudaca usuglasi način donošenja presuda na način da potrošači ne budu dodatno oštećeni uslijed neshvaćanja presude Rev-457/2025 pojedinih sutkinja i sudaca. Po toj presudi, između ostalog, potrošač ne smije snositi nikakve postupovne troškove, što nije utvrđeno deklaratorno, ali jest utvrđeno obrazloženjem presude. Ukoliko potrošač po stavu suda nema pravo na puno obeštećenje, on nedvojbeno ima pravo na zatezne kamate, a u tom slučaju ili sav trošak ili najmanje dio troškova potrošača MORA snositi banka, jer je potrošač uspio ili potpuno ili djelomično sa svojim zahtjevom za isplatu, dok je pravni osnov utvrđen 100%.

Ovu predstavku dostavljamo i medijima jer je to u javnom interesu.

Konačno, moramo ponoviti da Ustavni sud jednostavno mora prekinuti konfuziju koja vlada na svim sudovima unatoč tzv. ujednačenom pravnom shvaćanju po apsolutno pogrešnoj odluci Rev-457/2025, a to je moguće samo ako će Ustavni sud utvrditi istinu na temelju Ustava i Konvencije za ljudska prava, istinu koju su časni suci Damir Kontrec, Dražen Jakovina, Jadranko Jug i Josip Turkalj utvrdili u svojim izdvojenim mišljenjima priloženim presudi Rev-457/2025.

Srdačan pozdrav!

U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.
Voditeljica ureda Udruge Franak
Sandra Žiga

PODIJELI: