Održana tiskovna konferencija – konačno smo dočekali pravomoćnu presudu bez zastare potraživanja preplaćenih kamata!
· Sve je više pravomoćnih presuda za preplaćene kamate
· Županijski sud u Osijeku zauzeo stajalište kako još nije nastupila zastara za potraživanja preplaćenih kamata
· Donesena je još jedna prvostupanjska presuda za preplaćene kamate nakon izvršene konverzije CHF kredita
· Može li Vrhovni sud konačno razriješiti postojeće dvojbe?
Zagreb, 13. lipnja 2017.
Zastupnik stranke SNAGA Goran Aleksić održao je konferenciju za tisak u Hrvatskome saboru 13. lipnja 2017. na kojoj je osim njega sudjelovala Jelena Benjak iz Udruge Franak. Javnost je obaviještena o svježoj sudskoj praksi na općinskim i županijskim sudovima u RH.
Udruga Franak u posjedu je više pravomoćnih presuda kojima se nalaže da banke vrate preplaćene kamate dužnicima na temelju kolektivne sudske presude u slučaju Franak. U Udruzi smatraju da je time otvoren put svim korisnicima kredita da sudskim putem potražuju iznose kamata koje su banke neosnovano naplatile, iako će se stranka SNAGA i Udruga boriti za zakonsko rješenje tih pitanja, pošto su postupci često dugi i svi građani nemaju sredstava za njihovo vođenje.
Kao jedno od spornih pitanja u tim postupcima pojavilo se pitanje zastare potraživanja.
Prema mišljenju Udruge Franak i velikoga broja odvjetnika i pravnih stručnjaka, podizanjem kolektivne tužbe prekinuta je zastara potraživanja za preplaćene kamate, a pravomoćnošću kolektivne presude zastara je počela teći ispočetka, pri čemu se zastara prije toga više ne računa. Takvo stajalište zauzeli su dosad gotovo svi prvostupanjski sudovi, a sada je donesena i presuda drugostupanjskog suda, konkretno Županijskoga suda u Osijeku, koji potvrđuje stajalište suda prvog stupnja da zastare nema odnosno da je zastara počela teći 14. lipnja 2014. – dan nakon pravomoćnosti presude u kolektivnom sudskom procesu.
Valja naznačiti zašto zastare ne bi smjelo biti:
1. Ako zastara teče unatoč kolektivnoj tužbi, onda se gubi smisao kolektivne pravne zaštite i restitucije na temelju presudom utvrđenih nepoštenih ugovornih odredaba, što je suprotno svrsi i cilju Direktive EU 93/13.
2. Prema Zakonu o obveznim odnosima zastara počinje teći od onoga dana kada je netko imao pravo zahtijevati vraćanje određenog novca. Saznanje da dužnici imaju pravo na preplaćene kamate nastaje tek danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da su banke ugovarale nepoštene kamate. Prije toga saznanja nipošto nije moglo biti zastare potraživanja, jer – kako je netko mogao tražiti nešto o čemu ništa nije znao, i to ne svojom krivicom.
3. Zakonom o obveznim odnosima jasno je definirano da se zastara prekida podnošenjem tužbe, i da nakon toga počinje teći iz početka danom pravomoćnosti presude. Budući da za kolektivnu tužbu ne postoje posebno propisane odredbe o tome, analogno valja primijeniti tu odredbu iz Zakona o obveznim odnosima i na kolektivnu tužbu.
U međuvremenu je donesena još jedna prvostupanjska presuda za preplaćene kamate i pripadajuće kamate protiv Zagrebačke banke d.d., i to u kreditu s valutnom klauzulom CHF koji je konvertiran u kredit s valutnom klauzulom euro na temelju zakona. Sud nije prihvatio prigovore ZABE da bi konverzijom prestao pravni interes tužitelja, nego je utvrdio da je tijekom konverzije primijenjena kamatna stopa iz euro kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno i Zakonu o obveznim odnosima i Direktivi EU 93/13. Nije prihvatio niti prigovor zastare, obrazlažući to činjenicom da je podizanjem kolektivne tužbe u slučaju Franak nastao prekid zastare te je pravomoćnošću presude zastara počela teći iz početka, kao što to utvrđuje većina prvostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj.
Kako se radi o sudskoj praksi u nastajanju, moguće je da će i poneki sud drugog stupnja zauzeti drugačije mišljenje po pitanju zastare i po pitanju opravdanosti tužbe nakon izvršene konverzije CHF kredita, pa smatramo da bi se o ta dva pitanja svakako morao hitno oglasiti i Vrhovni sud RH te razriješiti taj gordijski čvor. Na svojoj sjednici Vrhovni sud RH svakako bi mogao i trebao zauzeti stav o ta dva aktualna problema, ne bi li time dao pravnu sigurnost svim građanima koji žele tužiti banke, budući da se radi o ogromnom društvenom problemu.
Jednostavno nije dobro, dapače, štetno je za socijalnu i pravnu državu s deklarativnom vladavinom prava da gotovo 200 000 obitelji oštećenih nezakonitim povećanjima kamata budu taocima nepoznate i neutvrđene, još uvijek dvojbene sudske prakse u Republici Hrvatskoj, kao i 55 000 oštećenih dužnika koji su izvršili konverziju CHF kredita koji po našem mišljenju imaju pravo tužiti banku radi vraćanja preplaćenih kamata iz CHF kredita.
Vrhovni sud RH trebao bi poduzeti potrebne aktivnosti na utvrđivanju nedvojbene sudske prakse u vezi s pravima oštećenih dužnika na temelju kolektivne sudske presude u slučaju Franak. Time ne prejudiciramo njegovu odluku, samo tražimo da se sudska praksa nedvojbeno utvrdi i stabilizira, što je uostalom njegova ustavna dužnost.
Napominjemo da sve opisano govori o velikom društvenom problemu koji direktno pogađa velik broj građana RH , a ne o pojedinačnom incidentu.
Udruga Franak
Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo!