Trg žrtava kredita u švicarskim francima
Ja sam Antonija Knežević i imam stambeni kredit u švicarcima. Baš kao što je liječenom alkoholičaru teško priznati svoju ovisnost, ni meni uopće nije lako odgovoriti na pitanje u kojoj sam valuti digla stambeni kredit.Ne zato što sam ovisnik o kreditu, iako to u biti jesam do svoje 52. godine, već mi je zlo od pitanja, savjeta i prodika koje nakon toga slijede. U švicarcima? Pa gdje ti je pamet bila?
Najčešći su to komentari koje čujem kada spomenem nesretne švicarce. Svaki put se iznenadim koliko su danas svi potkovani na temu švicarskog franka i zapitam se gdje su svi ti ljudi bili kada sam krajem 2006. godine dižući kredit zabetonirala svoju sudbinu. Nitko, ama baš nitko, počevši od moje osobne bankarice, nije mi savjetovao da ni u najtežem ludilu ne uzimama takav kredit. Budući da radim u ekonomskim novinama susretala sam se s raznim stručnjacima, a ni oni mi tada nisu savjetovali da nipošto ne uzimam kredit u švicarskom franku. Što je najbolje, znam i neke bankare koji danas otplaćuju isti takav kredit.
Uostalom, podatak da je 40 posto stambenih kredita u švicarskim francima jasno govori da nitko nije mogao ni slutiti da će tečaj te valute doći na današnju razinu. Upravo zato, užasno me živcira kada netko na ovu temu prokomentira – tko ti je kriv što si se kladila na švicarac? Kladila?!!!
Na spomen te konstrukcije ‘klađenje na švicarac’ digne mi se svaka dlaka na glavi, okrene želudac, a psovki koje sam nakon toga spremna izgovoriti ne bi se posramio niti jedan kočijaš.
Da obrazložim i zašto. Kada sam dizala kredit, ponašala sam se znatno drugačije od onih koji na ruletu biraju između crnog i crvenog polja. Pronašla sam statistiku tečaja švicarskog franka i zaključila da nikada, od kako je povijesti Hrvatske, mjesečni prosjek švicarca nije bio viši od 5 kuna i 20 lipa.
Čak ni za vrijeme azijske krize. Dakle, po logici na koju sam ja tada računala, a koja će me iznevjeriti, ispalo je da mogu računati na maksimalno 13 posto veći tečaj od onog po kojem sam uzimala kredit. Kako mi je upravo toliko bila manja kamata na švicarac u odnosu na euro, zaključila sam da mi se u najgorem slučaju može dogoditi da dođem na razinu mjesečne rate kakvu bih imala da dižem kredit u eurima.
Ta moja računica se, kao što je svima danas poznato, pokazala pogrešnom jer je Švicarska središnja banka prije otprilike godinu dana odlučila da više neće braniti tečaj. U svoju računicu nisam ni ukalkulirala to da će banke podići kamatu za dva posto i tako mi poskupiti kredit za dodatnih 12 posto. Nisam računala na to da će špekulanti sumanuto kupovati švicarski franak. Nisam sigurno mogla pretpostaviti da će na moj kućni budžet utjecati to što su Grčka, Portugal i Irska zapale u financijske probleme. Zbog njih, naime, euro slabi, a švicarac jača. U kalkulaciju nisam stavila ni potres u Japanu niti rat u Libiji. Niti kredite koje su svjetske banke davale bez ikakvih pokrića i tako izazvale globalnu ekonomsku krizu. A zbog svega toga, švicarac je rastao.
Možete li nakon ovoga reći da sam se kladila na švicarac? Ja bih prije rekla da je svako dizanje kredita, a ne samo onog u švicarcima klađenje u kojem je baš kao i na ruletu, ‘kuća’ uvijek na dobitku. U bankarskom riječniku ne postoji riječ gubitak. U trenutku kada ljudi prestanu dizati kredite, banke jednostavno postojećim klijentima dignu kamate i tako su opet u plusu. Deset posto nenaplativih kredita one su već stavile u kalkulaciju i prevalile na klijente. Čak i kada banke zbog lošeg poslovanja propadaju, države, odnosno porezni obveznici, ih spašavaju. Banke će dobro proći čak i ako umrete prije nego što otplatite kredit jer ste na njih vinkulirali policu životnog osiguranja.
Ipak, ne možete reći da banke ne misle na svoje klijente. Probajte samo ne platiti jednu ratu kredita…
izvor:www.liderpress.hr
