SUDSKI TROŠKOVI ZA KONVERTIRANE KREDITE NISU RIJEŠENO PRAVNO PITANJE!
Zagreb, 27. srpnja 2026.
U medijima je osvanula obavijest kako je vijeće Vrhovnog suda RH u prvoj svojoj odluci na temelju presude Rev-457/2025, u presudi Revd-3210/2026 od 15. srpnja 2026. zauzelo stav kako potrošač ima pravo samo na zatezne kamate do dana konverzije, ali pritom svaka strana plaća svoj dio sudskoga troška. Ta obavijest je klasična dezinformacija izvlačenjem iz konteksta, za koju vjerujemo da je plasirana iz odvjetničkog ureda Zagrebačke banke koji je u predmetu Rev-3210/2026 predložio pitanje vezano za troškove, pa onda budući da je prijedlog odbijen tvrdi kako je time VSRH zauzeo stav da svaka strana plaća svoj dio troška.
Činjenice u konkretnom predmetu su sljedeće:
1. Potrošač je na temelju presude Županijskog suda u Varaždinu dobio samo zatezne kamate, pa je njegova odvjetnica predložila revizijsko pitanje kojim se pita ima li tužitelj s konvertiranim kreditom pravo samo na zatezne kamate, ili ima pravo na preplaćene iznose i zatezne kamate.
To pitanje je odbijeno, s obrazloženjem da je to već riješeno odlukom Rev-457/2025, pa je u skladu s time po mišljenju vijeća VSRH ŽS u Varaždinu pravilno presudio da tužitelj ima pravo samo na zatezne kamate. Valja naglasiti da potrošačeva odvjetnica nije zatražila odgovor na pitanje o sudskim troškovima, a po našem mišljenju to je trebala učiniti, jer to pitanje i dalje visi u zraku.
2. Odvjetnik Zagrebačke banke u bitnom je postavio pitanje može li se potrošača koji nije dobio preplaćene iznose na temelju glavnoga zahtjeva, nego je dobio samo zatezne kamate, osloboditi sudskih troškova.
I to pitanje vijeće VSRH je odbilo, također pozivajući se na odluku Rev-457/2025. Što to znači? To znači da potrošač nikako ne smije snositi troškove banke, dok na pitanje o tomu mora li banka platiti njegov dio troška uopće nije odgovoreno, jer to pitanje uopće nije bilo niti postavljeno.
Nakon svega, ono što Vrhovni sud mora razriješiti u nastavku jest odgovor na sljedeće pitanje:
“Ima li potrošač koji je sudski utvrdio nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba (ali je suđeno da uslijed konverzije na temelju ZIDZPK 102/15 nema pravo na preplaćene iznose anuiteta, nego samo na zatezne kamate do dana konverzije) pravo na temelju presude Suda EU C-224/19 na dosudu svih troškova koji su bili potrebni za dovršetak sudskoga postupka ili se troškovi određuju razmjerno na temelju članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku?”
Drugim riječima, nakon dosude zateznih kamata moguća je samo jedna od dviju varijanti odluke o sudskim troškovima:
Varijanta 1 – na temelju prava EU-a
Na temelju prava EU-a iz presude Suda EU C-224/19 tuženik mora platiti sav trošak, jer se potrošača ne smije opteretiti sudskim troškovima zbog toga što nije dobio sav iznos obeštećenja koji je zatražio tužbom, budući da bi se na taj način potencijalno odvratilo sve buduće tužitelje od tužbe.
Varijanta 2 – na temelju Zakona o parničnom postupku
Ako bi VSRH odlučio da se pravo EU-a ne primjenjuje (što niti jedan hrvatski sud ne smije, ali je ipak i to teoretski moguće), onda bi morao primijeniti pravo iz Zakona o parničnom postupku po kojemu se troškovi plaćaju razmjerno uspjehu. Budući da se u uspjeh uračunava i utvrđenje ništetnosti i utvrđenje isplate, onda je sasvim sigurno da tužene banke na kraju MORAJU snositi najmanje DIO troška potrošača, budući da je potrošač uspio 100% s pravnim osnovom, a najmanje oko 30% s isplatom – što bi značilo da u najgorem slučaju banka mora potrošaču nadoknaditi oko 30% njegova troška, ali moguće je da to bude čak i 50% troška.
Ukratko, o troškovima za predmete s konvertiranim kreditima Vrhovni sud još uvijek nije odlučio!
S druge strane, mi pratimo sudsku praksu na svim sudovima, i dosad oko 50% općinskih sudova i dalje sudi puna obeštećenja, jer suci smatraju da je odluka proširenoga vijeća Vrhovnog suda POGREŠNA, dok velika većina ostalih općinskih sudova sudi da banke moraju plaćati puni trošak sudskih postupaka. Radi se o sucima sa stavom i moralnim integritetom, koji po cijenu ukidanja odluka ne idu protiv prava potrošača i protiv svojih uvjerenja. Hvala im na tomu!
