Zagreb, 15.10.2013. – Udruga Franak dužna je upozoriti i informirati hrvatske građane i opću javnost da je Hrvatska udruga banaka svojim jučerašnjim oštrim kritikama i tezama vezanim uz Zakon o potrošačkom kreditiranju navela niz neistinitih i neargumentiranih tvrdnji koje predstavljaju samo odskočnu dasku za plasiranje podataka o navodnim teškim gubicima za banke, ukoliko zakonski prijedlog prođe.
Udruga Franak u potpunosti neprihvatljivim smatra i činjenicu da se upravo Hrvatska narodna banka svojim jučerašnjim istupom evidentno priključuje kampanji banaka. Brzina kojom se HNB nadovezao na popodnevno priopćenje HUB-a daje nam pravo da se zapitamo radi li se tu možda o dogovorenom potezu?
Ponajprije, neprihvatljivo je i netočno govoriti o teškim gubicima za banke, jer se radi isključivo o manjem profitu, a ne o gubitku.
Također, HUB-ova teza da je „ograničavanje kamatnih stopa suprotno praksi EU i preporukama EK“ u potpunosti je netočna. Cilj Prijedloga zakona jest upravo usklađivanje sa praksom EU-a u definiranju kamatnih stopa kod potrošačkih kredita gdje su one uvijek vezane za referentne kamatne stope odnosno neke poznate parametre. Činjenicu da, upravo za razliku od EU prakse, kod nas tržište do sada nije bilo adekvatno regulirano te da se sada uvodi red nikako se ne može zvati ograničavanjem tržišne slobode. Neadekvatna ili gotovo nikakva regulacija u području promjenjivosti kamatnih stopa bilo je do sada plodno tlo za enormne ekstraprofite banaka, stoga je i razumljivo protivljenje bankarskoga udruženja uvođenju reda u to područje.
Nadalje, apsurdno je nazivati retroaktivnim zadiranjem nešto što će se primjenjivati u budućnosti, te će de facto spriječiti daljnje kolizije sa Zakonom o obveznim odnosima na temelju kojeg iste te banke i riskiraju tužbe, a već su nepravomoćno po kolektivnoj tužbi spor izgubile.
Što se tiče navoda o nejednakom položaju dužnika u istoj valuti, ovisno o slučajnim okolnostima u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, također nisu točni jer taj način modeliranja kamatnih stopa upravo razmjerno obuhvaća sve zajmoprimce te im olakšava daljnju otplatu, ovisno najviše o tome koliko su do sada pogođeni rastom tečaja.
O pitanju odnosa štediša i dužnika u CHF valuti, paradoks je kako ta tema dolazi od strane bankara koji su svjesni da je omjer ukupnih sredstava u CHF kojima su raspolagali (štednja i primljeni krediti) u odnosu na plasirane kredite građanima u vrijeme kreditnoga buma 2007. kod nekih banaka bio čak i 1:8!
U nastavku reagiramo na teze HUB-a:
1. HUB tvrdi: konačni prijedlog zakona ne poštuje ustavno načelo trodiobe vlasti,
To nije točno. Naprotiv, budući da banke već desetak godina krše odredbe Zakona o obveznim odnosima ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na nezakonit način, na način koji se člankom 272. Zakona o obveznim odnosima smatra ništetnim, vlast je dužna reagirati i spriječiti nastavak nezakonitosti u takvim ugovornim odnosima.
2. HUB tvrdi: prijedlogom se “de facto” devalvira Zakon o obaveznim odnosima i postojeći Zakon o potrošačkom kreditiranju
Naprotiv, prijedlogom se potvrđuje pravilo iz Zakona o obveznim odnosima u kojem je jasno propisano člankom 272. da ugovorna činidba mora biti ili određena, a to je slučaj kada imamo fiksnu kamatu, ili barem odrediva, a to je slučaj koji se pokušava riješiti prijedlogom izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju. Da je HNB reagirao u skladu sa svojim ovlastima, taj problem već bi bio riješen. HNB, naprotiv, potvrđuje bankama pravo na nezakonito ponašanje objašnjavajući na svojim stranicama namijenjenim potrošačima da je jednostrana odluka banke o promjeni kamatne stope zakonita i pravilna. Nasreću, u Ministarstvu financija problem je shvaćen i postoji dobra volja i želja da se problem i riješi, a to je prije svega dužnost izvršne i zakonodavne vlasti – spriječiti nezakonito ponašanje novim zakonskim odredbama koje dodatno pojašnjavaju i nalažu onima koji zakone krše kako se moraju ponašati u budućnosti.
3. HUB tvrdi: bez ustavnopravnog opravdanja retroaktivno se intervenira u sklopljene ugovore,
Prijedlog izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju nema veze s Ustavom, osim što se prijedlogom konačno stavlja u ravnopravan položaj klijente kojima nisu ugovoreni parametri o promjeni kamate s klijentima koji su ugovorili te parametre, nego Prijedlog ima veze s usklađivanjem Zakona o potrošačkom kreditiranju sa člankom 272. Zakona o obveznim odnosima, a to je članak koji su banke kršile unazad 10 godina u preko stotinu tisuća ugovorenih kreditnih poslova. Dakle, ponovo naprotiv, mora se intervenirati u sklopljene ugovorne odnose, da bi se izbjegla njihova djelomična ništetnost u budućnosti, da bi se omogućilo dužnicima da imaju pravedno ugovorene odredbe o promjeni kamata i tako stalo na kraj nezakonitostima koje su praksa u poslovanju hrvatskih poslovnih banaka koje očito nisu svjesne da se vladavina prava odnosi i na njihovo poslovanje.
4. HUB tvrdi: bez ustavnopravnog opravdanja Prijedlog ograničava poduzetničku slobodu,
Poduzetnička sloboda u vidu samovoljne promjene kamata od strane banaka zabranjena je Zakonom o obveznim odnosima, naprotiv, takva tzv. poduzetnička sloboda u stvari je perfidni oblik kriminalnog djelovanja.
5. HUB tvrdi: članak 11a st.5 višestruko je diskriminatoran – stavlja u nejednak položaj štediše (kreditore) i dužnike,
Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovorne činidbe moraju biti ugovorene, prema tome, ako neki štediša ugovara promjenjivu kamatnu stopu i njemu se moraju ponuditi parametri za izračun promjene te kamate, mada to decidirano ne piše u Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Ili mu se mora ponuditi fiksna kamata na određeni period. Svaki drugačiji oblik promjene kamate na štetu štediša nezakonit je i time ništetan.
6. HUB tvrdi: prijedlog diskriminira ne samo zajmoprimce u jednoj valuti u odnosu na zajmoprimce u drugim valutama, nego stavlja u nejednak položaj i dužnike u istoj valuti, ovisno o slučajnim okolnostima u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu
Istina je da bi se svim dužnicima kojima nisu ugovoreni parametri ti parametri trebali odrediti na temelju početnih uvjeta. Stoga ne bi bilo zgorega da Ministarstvo financija makne uvjet aprecijacije od 20%, pa da takav način s početnim referentnim stopama i početnom kamatom odredi za sve kredite bez određenih parametara. Mi iz Udruge Franak na tome nećemo insistirati, ali predlažemo bankama da predlože Ministarstvu financija da se isti princip s početnim uvjetima primjeni na sve kredite. S druge strane, unutar dužnika s valutnom klauzulom CHF ne dolazi do nejednakosti, nego naprotiv, do pravednosti. Dužnici koji su podigli istu količinu kuna, ali su se zadužili za više franaka uslijed slabijeg tečaja franka, imat će veće smanjenje kamata nego dužnici koji su se zadužili za manje franaka. To je jedino pošteno i pravedno, jer je smisao zakona izjednačavanje obveza svih dužnika s valutnom klauzulom CHF, dok bi nedavni bankarski prijedlozi doveli samo do nastavka nejednakosti dužnika koji su u principu podigli potpunu istu količinu kuna.
7. HUB tvrdi: prijedlog je neprovediv i to na način da teret neprovedivosti pod prijetnjom prekršajnih sankcija stavlja samo jednoj ugovornoj strani, kreditoru, što je samo najzornija ilustracija višestruke neustavnosti Prijedloga
Kreditor je prekršio odredbe Zakona o obveznim odnosima, stoga kreditor i mora podnijeti prekršajne sankcije, jer dužnici nisu u ništetnosti promjene kamata imali nikakvu ulogu, osim što nisu znali što piše u zakonu, pa su potpisali ugovorne odredbe koje su zabranjene. Međutim, njihova sreća u nesreći jest ta, da unatoč potpisu takve odredbe ne vrijede, pa stoga ipak samo kreditori moraju biti prekršajno sankcionirani.
8. HUB tvrdi: ograničavanje kamatnih stopa suprotno je praksi EU i preporukama EK te vodi do nestanka određenih kreditnih proizvoda i posljedično – dio populacije potiskuje na sivo tržište.
Ograničavanje kamatnih stopa dopušteno je prema direktivama EU-a, svaka država ima pravo regulirati svoje tržište, a kome takvo tržište ne odgovara, neka traži drugo tržište. Banke su dosad plivale u ekstra profitima, i sada kada njihovo neodgovorno ponašanje dolazi na naplatu, plaču kao malo dijete kada ne dobije majčinu sisu. Treba li ih možda žaliti? Ne. Treba jasno i glasno reći – bankama će se u budućnosti smanjiti njihovi profiti koji su dosad bili enormni i koji su zarađeni uglavnom na novcu hrvatskih štediša i ulagača.
Moramo podsjetiti kako je do potrebe za novim izmjenama ZPK došlo zbog toga što su, nakon prošlogodišnjih izmjena ZPK-a, banke još jednom pokazale da svaku zakonsku odredbu tumače na način koji je štetan za njihove klijente, a dobar samo za njihov profit. Podsjećamo da je prošlogodišnja izmjena zakona, kojom se po prvi put uvela odredba o ugovaranju formule za promjenu kamatne stope, donijela dobro rješenje za budućnost, ostavljajući pitanje već sklopljenih kreditnih ugovora neriješenim. Banke su, u valu navodnih „usklađivanja“ starih ugovora sa zakonom, još jednom jednostrano izmijenile kreditne uvjete putem općih uvjeta – te definirale samovoljno u postojećim aktivnim ugovorima za klijente u potpunosti neprihvatljive i nepovoljne formule. Neke od banaka su to „usklađivanje“ iskoristile kako bi uz trenutno niski iznos CHF LIBORA i fiksirale maržu za kredite vezane uz CHF na nevjerojatnih 5% i više, u nastojanju da iskoriste priliku da trajno spriječe mogućnost pada kamata za već ugovorene kredite. Iste banke koje su prije pola godine same unijele LIBOR u kreditne ugovore, jednostrano i na način koji je samo njima odgovarao – sada napadaju taj parametar kada se on nastoji uvesti zakonski, na način koji je povoljan za potrošače.
Sve to pokazuje da postojeća zakonska rješenja treba mijenjati, jer korisnike već sklopljenih ugovora i dalje ostavljaju na nemilosti jednostranih promjena ugovornih uvjeta od strane banaka. To prepoznaje i predlagatelj zakona te u obrazloženju zato konstatira:
Odredbom članka 11.a stavka 5. ovoga Prijedloga zakona, konkretiziraju se već postojeća načela i odredbe Zakona o obveznim odnosima (određenost činidbe, ravnopravnost ugovornih strana, jednakost uzajamnih činidbi, savjesnost i poštenje, zabrana znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i dr.). Međutim, ukoliko se primjena stavka 5. navedenog članka 11.a tumači kao povratna primjena Zakona, njena je svrha opravdana jer se radi o otklanjanju nepravilnosti i neravnopravnog položaja građana u ranije sklopljenim ugovorima o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Kod ovih ugovora, nisu bili definirani parametri neovisni o volji jedne od ugovornih strana zbog čega su potrošači bili izloženi rastu kamatne stope koji nije bio transparentan.
