OČEKUJEMO DA VRHOVNI SUD DONESE ODLUKU U SKLADU S HRVATSKIM ZAKONIMA I USTAVOM, TE U SKLADU S PRESUDAMA SUDA EU, PRIJE SVEGA PRESUDAMA C-118/17 I C-260/18

Udruga Franak je sadržajno, stručno i financijski iznijela kompletni kolektivni slučaj franak. Udruga Franak broji preko 32.000 članova oštećenih u slučaju franak. Nakon što je završen kolektivni sudski spor Udruga Franak je ta koja konstantno skrbi o svemu što se događa u slučaju franak.

U skladu sa svim navedenim činjenicama poslali smo očitovanje o oglednom postupku po predmetu Gos-1/2019 na postavljeno pitanje koje glasi, citiramo: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“

Ovdje iznosimo temeljne postavke iznesene u našem očitovanju, a to su sljedeći detalji:

1. Nesporna je činjenica da u konkretnom oglednom postupku rješenje Vrhovnog suda RH o razlozima njegova pokretanja nema relevantno obrazloženje, čime je došlo do povrede načela iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te ustavnih načela vladavine prava i načela pravne sigurnosti. Naime, vrlo je kontradiktorna i neshvatljiva činjenica da se vodi oko 18.000 sudskih sporova za utvrđenje obeštećenja potrošača koji su konvertirali CHF u euro, dok istodobno u tih 18.000 slučajeva gotovo da i nema postavljenog pitanja vezanog za ništetnost sporazuma o konverziji.
2. Postavljeno pitanje odnosi se na ništetnost „sporazuma o konverziji“, a pojam sporazum u Zakonu o konverziji pojavljuje se samo u članku 19.c stavku 1. točki 5. i 6. gdje se govori o tretiranju viška odnosno manjka utvrđenog usporedbom simuliranog euro kredita i stvarno plaćenog CHF kredita. Iz toga zaključujemo kako nije pravno jasno o kakvom se to sporazumu uopće u oglednom postupku radi, budući da su banke u postupku konverzije vlastitom odlukom koristile formu aneksa ili dodatka ugovoru koje su nudile potrošačima i kojima su stranke uređivale svoje odnose ne temelju predmetnog zakona.
3. Ako unatoč dvojbama zaključimo da će se u ovom postupku odlučivati o dodacima odnosno aneksima ugovora za konverziju, nije moguće promatrati te anekse izvan konteksta temeljnog ugovora, u pogledu kojeg treba utvrditi nepoštenost i ništetnost samoga temeljnog ugovora, dok su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i o promjeni kamatne stope već pravomoćno utvrđene ništetnima te je i Vrhovni sud RH svojom odlukom po reviziji Rev-2868/18 već utvrdio da nije moguće konvalidirati niti ništetne ugovore, niti ništetne ugovorne odredbe. Zbog toga je prvo i temeljno pitanje koje je važno riješiti upravo pitanje ništetnosti temeljnog ugovora, pa onda ukoliko je ništetan taj temeljni ugovor, onda je ništetan i aneks koji svakako prati njegovu sudbinu.
4. Kod donošenja odluke Vrhovni sud RH mora se rukovoditi već donesenim odlukama po presudama Suda EU, ali prije svega se mora držati Direktive 93/13 te članka 38. Povelje EU o temeljnim pravima, a tim važnim dokumentima zaštita potrošača u EU dovedena je na najviši mogući nivo, koji vrijedi i u Republici Hrvatskoj.
5. Najvažnije presude Suda EU po pitanju slučaja franak presude su C-118/17 i C-260/18, u kojima je Sud EU utvrdio dvije ključne stvari:
   a) naknadna intervencija zakonodavca nije zabranjena, međutim, kakva god intervencija bila, ona ne može osnažiti ili učiniti valjanim ugovor odnosno ugovorne odredbe koje su nevaljane od samog trenutka njegova zaključenja
   b) naknadna intervencija zakonodavca mora ispuniti zahtjeve Direktive 93/13 o povratu potrošača u činjenično i pravno stanje potpune eliminacije nepoštenog i ništetnog ugovora odnosno ugovornih odredaba, a osobito u smislu povrata svih koristi koje je trgovac na ime nepoštenih i ništetnih ugovora odnosno odredaba stekao.
6. Osim navedenih najvažnijih presuda u očitovanju se pozivamo na čitav niz važnih presuda Suda EU u kojima su donesene odluke koje imaju presudno značenje i za slučaj franak, kao npr. C-51/17, C-154/15, itd.
7. Dodaci ugovora o konverziji nemaju ex tunc odnosno retroaktivni učinak te vrijede samo za ubuduće, točno od onoga dana kada je potpisan svaki pojedini aneks, dok ništetnost valute CHF i promjene kamatne stope ima „povratni“ učinak, pa tako onda na dan konverzije uopće nije bilo moguće provesti konvalidaciju nepostojeće odnosno ništetne valutne klauzule. Potencijalno bi bilo moguće promijeniti samo kunski iznos glavnice u skladu s početnim otplatnim planom, na način da se od tako izražene glavnice oduzmu preplaćeni iznosi tečaja i kamate uz obračun zateznih kamata na koje potrošači imaju pravo zbog toga jer su banke nepošteni stjecatelji, a to nije učinjeno u konverziji.
8. Prikazan je i matematički dokaz uz grafički prikaz da konverzijom potrošači nisu dovedeni u stanje kao da nikada nisu ugovorili CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja odlukom banke. Dapače, konvertirana glavnica iz prikaza je vidljivo i osjetno veća nego stvarna glavnica na temelju početnog otplatnog plana.
9. U očitovanju se pozivamo na čitav niz odredaba iz Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača koje sve govore o tome kako se po utvrđenju nepoštenih i ništetnih ugovora odnosno odredaba potrošači moraju u potpunosti obeštetiti te se ništetni ugovori odnosno odredbe ni na koji način ne mogu konvalidirati.
10. Ukazujemo i na postojeću praksu Vrhovnoga suda RH, gdje je već samo zbog ništetne cijene utvrđivano da su takvi ugovori ništetni, a u našem slučaju franak ništetni su i glavni predmet i cijena kredita, kao što ukazujemo i na postojeću praksu VSRH koja potvrđuje nemogućnost konvalidacije ništetnih ugovora odnosno odredaba.
11. Naglašavamo i obrazlažemo razloge zašto su temeljni CHF ugovori ništetni, prije svega zbog toga jer su ništetni bitni sastojci ugovora, pa se onda i tu pozivamo na zakonske regule, a i Vrhovni sud RH zauzeo je već pravo stajalište da ugovor ne može opstati niti kada je samo cijena ugovora ništetna, a kamoli, kao što je ovdje slučaj, da je istovremeno ništetan i sam predmet ugovora, a zatim su ništetni i indeksacija kredita prema tečaju banke, izlazne naknade, opći uvjeti koji se mijenjaju odlukom banke, porezna opterećenja, ništetna mjesna nadležnost, zatezne kamate koje određuje banka, itd.
12. Zaključno, sukladno svemu iznijetom, Udruga Franak na postavljeno pitanje predlaže dati potvrdan odgovor, bilo da se ništetnost dodatka ugovora promatra s aspekta ništetnosti ugovora kao cjeline ili s aspekta ništetnosti ugovornih odredbi o valuti i kamati, ovisno o tome o kakvim se tužbenim zahtjevima radi, a sve slijedom činjenice da odgovor, i to bez obzira na vid tužbe, mora biti istovjetan te se ne može dogoditi situacija da je dodatak ugovora u jednom slučaju ništetan, a u drugom nije.

Udruga Franak vjeruje istinski u pravo i pravdu, i očekuje da Vrhovni sud RH odluči u oglednom postupku u skladu s hrvatskim zakonima i Ustavom, u skladu s pravom EU-a te u skladu s presudama Suda EU koje se odnose na slučaj franak!

Udruga Franak

PODIJELI: