Zagreb, 1. veljače 2022. Poslali smo guverneru Vujčiću predstavku na temelju članka 46. Ustava RH kojom tražimo da nam odgovori na pitanja vezano za novac koji banke duguju potrošačima na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, na temelju kolektivne presude potrošači imaju pravo na obeštećenje, što je potvrđeno sve do Ustavnog suda, i nikakvih dvojbi oko toga više nema, osim za konvertirane kredite, o čemu će odluku donijeti Sud EU. HNB je dužan kao regulator poslovanja banaka naložiti bankama da rezerviraju novac za potrošačke tužbe.

Zbog toga smo poslali 1. veljače 2022. guverneru Vujčiću nekoliko pitanja na koja on mora dati odgovor. Pitanja guverneru HNB-a glase:

1. Jeste li naložili bankama da rezerviraju novac potreban za ispunjenje tužbenih zahtjeva iz dosad podignutih pojedinačnih tužbi u slučaju franak?
2. Jeste li naložili bankama rezervaciju novca zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po tužbama?
3. Jesu li banke rezervirale novac potreban za ispunjenje dosadašnjih tužbenih zahtjeva?
4. Koliko je ukupno dosad rezervirano novca za ispunjenje tužbenih zahtjeva u slučaju franak?
5. Imaju li banke osuđene u slučaju franak dovoljno slobodnog kapitala odnosno dovoljno likvidnosti da saniraju 20 do 40 milijardi kuna štete hrvatskim potrošačima iz slučaja franak?

U ovome trenutku na hrvatskim sudovima vodi se oko 35.000 sudskih postupaka protiv banaka na temelju kolektivne sudske presude, a prema našim saznanjima dosad je preko 1.000 potrošača obeštećenje dobilo, 10.000 ih je dobilo prvostupanjske presude, dok je na čekanju 20.000 potrošača s konvertiranim kreditima koji su već prije tužili banke, i nisu čekali na odluku Suda EU o tome imaju li pravo na obeštećenje.

U skladu s dosadašnjom sudskom praksom koja je potvrđena sve do Ustavnog suda, svaka banka osuđena u kolektivnom sudskom postupku duguje potrošačima koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom sljedeće iznose novca:

1. Preplaćene iznose kamata.
2. Preplaćene iznose tečaja.
3. Zakonske zatezne kamate na svaku pojedinačnu preplatu od dana kada je anuitet naplaćen.

To znači da banke osim preplaćenih iznosa duguju i pripadajuće zatezne kamate na te preplaćene iznose. U pravilu ukupan iznos za obeštećenje iznosi oko 100% više od iznosa vještačenjem utvrđene preplate, a sve to zbog proteka puno vremena od dana naplate uslijed čega se naplaćuje dosta veliki iznos zateznih kamata. Npr. ako je u nekom kreditu obračunano 100.000 kuna preplaćenih kamata i tečaja, banka je na kraju uplatila tužitelju potrošaču oko 200.000 kuna.

Na Vrhovnom sudu se vode postupci za utvrđivanje ništetnosti ugovora s ništetnom valutnom klauzulom CHF u kojem slučaju se ukupno obeštećenje potrošača povećava za još 50% do 100% iznosa koje im banke duguju na temelju dosadašnje sudske prakse.

Prema našim grubim procjenama ukupni iznos koji banke duguju potrošačima jest oko 50% iznosa svih realiziranih kredita u francima. Ako je bilo 44 milijarde kuna kredita, banke su ugrubo dužne potrošačima oko 22 milijarde kuna zajedno sa zateznim kamatama, a u slučaju utvrđenja ništetnosti takvih ugovora, ukupno obeštećenje raste na oko 40 milijardi kuna.

Očekujemo da guverner Vujčić promptno odgovori na naša pitanja o rezervacijama novca za obeštećenje potrošača.

Pozivamo medije da prate slučaj franak i obavještavaju hrvatske potrošače o njihovim pravima te o postupanjima HNB-a i banaka u vezi s tim.

Naše pismo HNB-u objavljeno je na linku: Predstavka_HNB_1-2-2022

PODIJELI: