SISAČKI SUD VEĆ JE ODLUČIO DA SU ANEKSI ZA KONVERZIJU NIŠTETNI!

  • VUKOVARSKI I SISAČKI SUD NE PREKIDAJU POSTUPKE!
    • NOVE TRI PRESUDE ZA VALUTU I KAMATE IZ KONVERTIRANIH KREDITA!

    Zagreb, 4. veljače 2020. Vukovarski i sisački sud ustalili su svoju sudsku praksu, i donose već uobičajeno prvostupanjske presude za konvertirane kredite u korist tužitelja potrošača. Tako je u razdoblju 24. do 30. siječnja presuđeno još triput, i to dvaput protiv RBA banke u Sisku te jednom protiv Addiko banke u Vukovaru.

    Najveća zanimljivost u tim presudama jest činjenica da je Općinski sud u Sisku čak utvrdio ništetnim i dodatak ugovora o kreditu za konverziju CHF u euro, čime je možda unaprijed predvidio kakva će biti odluka u oglednom postupku, ali istodobno je time ukazao na činjenicu da konverzija nepostojeće glavnice s nepostojećom valutom kredita nije bila moguća.

    Ukupno je u te tri presude dosuđeno:
    – 190.000 kuna preplaćenih anuiteta
    – 33.000 kuna razlika glavnica
    – 38.000 kuna sudskih troškova.

    Zanimljivo je utvrditi da je sisački sud utvrdio razliku glavnica na način da je najprije prebio razliku preplate iz konverzije s razlikom glavnica koja se dobije tako da se od konvertirane glavnice odbije stvarna glavnica po početnome otplatnom planu te je ostatak nakon prebijanja presudio u korist tužitelja.

    Glavni razlozi u sudskim obrazloženjima za utvrđenje preplaćenih iznosa u korist tužitelja mogu se sažeti na sljedeći način:
    1. Konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke.
    2. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, pa je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut.
    3. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.

    Napominjemo još jednom da je povijesnom odlukom o novome pravnom shvaćanju vezano za zastarne rokove potraživanja na temelju ništetnosti ugovora odnosno ugovornih odredaba Vrhovni sud RH otvorio novu stranicu prava i pravde u Republici Hrvatskoj. Svi oni koji govore kako se takvim pravnim shvaćanjem narušava pravna sigurnost zacijelo govore iz pozicije lopova. Jer, ako netko nešto ukrade, pa kasnije ne mora vratiti zbog zastare, zacijelo samo njemu odgovara da zastara postoji. Poštenim ljudima, a prije svega opljačkanim ljudima zastara potraživanja nikako nije išla u prilog!

    Čestitamo Vrhovnome sudu RH na promjeni prijašnjeg stava, stava koji je išao u prilog samo lopovima.

 

OVAKO JE SISAČKI SUD OBJASNIO ZAŠTO JE ANEKS NIŠTETAN U PRESUDI KOJOM JE DOSUDIO I TEČAJ, I KAMATU I RAZLIKU GLAVNICA!

“Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije, da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer Dodatkom od 16. veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli tužiteljica je preplatila iznos od 52.543,63 kuna, a što nije otklonjeno predmetnim Dodatkom već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Dodatka od 16. veljače 2016. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužiteljici u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju.

Slijedom navedenog, SUD JE UTVRDIO DA JE NIŠTETAN i Dodatak ugovora o kreditu i ne proizvodi pravne učinke, a naročito iz razloga što bi promatrajući razdoblje od potpisa Ugovora o kreditu 12. kolovoza 2005. do 30. rujna 2015. glavnica u CHF bila daleko manja da nije bilo drastičnog porasta tečaja i povećanja kamatne stope radi čega su sve izvršene uplate na ime kredita najvećim dijelom iskorištene za podmirivanje tako nastalog povećanja anuiteta. Sukladno tome, kada je došlo do konverzije kredita tužiteljice, došlo je do bitnog poremećaja u strukturi samih anuiteta te se glavnica minimalno smanjivala. Sukladno tome glavnica ne može biti pravedna, a imajući u vidu sve gore navedeno i napravljena konverzija nije pravedna, jer radi povećanja kamatnih stopa i povećanja tečaja CHF podizala se visina anuiteta i mijenjala se struktura unutar samog anuiteta u korist kamata na štetu glavnice. Konverzijom tužiteljica zasigurno nije mogla biti obeštećena, već je time tužiteljici nastala razlika utvrđene glavnice na dan 30. rujna 2015. iz razloga što bi sukladno originalnom otplatnom planu vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30. rujna 2015. uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF iznosila 60.262,31 CHF, što je na taj dan u kunama 287.841,00 HRK. Kada bi se ta glavnica pretvorila sukladno dodatku Ugovora o kreditu u EUR ista bi iznosila 40.853,80 EUR, a što je na taj datum iznosilo 311.799,39 HRK. Isto tako, tuženik je isticao da je kod konverzije uzet u obzir iznos od 6.012,90 kn te je u odnosu na isti isticao prigovor radi prebijanja. Tužiteljica nije sporila navedeno potraživanje već je isticala prigovor zastare potraživanja, što sud ne smatra osnovanim, jer se radi o potraživanju utvrđenom 30. rujna 2015., pa je primjenom općeg zastarnog roka od 5 godina neosnovan prigovor zastare potraživanja. Sukladno navedenom nakon prijeboja tužiteljici je dosuđen iznos od 17.945,49 kn (konvertirana glavnica 311.799,39 – stvarna glavnica 287.841.00 – priznata preplata 6.012,90) na ime razlike glavnica.”


Pravda je spora, ali stiže!


Udruga Franak

PODIJELI: Facebook Twitter Pinterest Google Plus StumbleUpon Reddit Email