UDRUGA FRANAK SMATRA DA PRVO VALJA RAZMOTRITI NIŠTETNOST CHF UGOVORA, PA TEK POTOM OSTALA NERIJEŠENA PRAVNA PITANJA IZ SLUČAJA FRANAK!
Udruga Franak duboko žali zbog činjenice da je Vrhovni sud RH u ovom trenutku pokrenuo ogledni postupak te uzeo na razmatranje pitanje vezano uz konverziju kredita, koje pitanje je potpuno irelevantno u smislu obeštećenja potrošača koji su konvertirali kredite pa su pokretanje takvog postupka, razlozi koji stoje u pozadini, kao i njegova svrha vrlo upitni.
KAO PRVO, Vrhovni sud još uopće nije razmotrio pitanje ništetnosti osnovnih CHF ugovora, a krenuo je raspravljati o dodacima tih ugovora što je obrnut i pogrešan put. Naime, ukoliko su osnovni CHF ugovori ništetni, onda su zasigurno ništetni i aneksi kojima je provedena konverzija CHF kredita, jer oni slijede sudbinu osnovnoga ugovora. Zbog toga je pitanje ništetnosti CHF ugovora temeljno pravno pitanje, nakon kojega valja rješavati sva ostala pravna pitanja vezana za CHF ugovore te za anekse kojima je provedena konverzija CHF kredita.
KAO DRUGO, Vrhovni sud RH pokrenuo je ogledni postupak na temelju zahtjeva Općinskoga suda u Pazinu u kojem će postupku dati odgovor na pitanje:
“Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine” broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?”
Odgovor na ovo pitanje u ovom trenutku uopće nije važan. Potrošači naime imaju pravo na obeštećenje bez obzira kakav odgovor bio na pitanje o kojem će sada odlučivati Vrhovni sud RH pogotovo što je taj isti sud u ožujku ove godine donio odluku Rev-2868/18 radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojoj je doslovno naveo sljedeće:
– Potrošači imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatraju da im pripadaju.
– Činjenica da su potrošači sklopili dodatak ugovoru ne znači da su izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.
– Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).
Ta presuda Vrhovnog suda RH iz ožujka donesena je na temelju ranije presude Suda Europske unije, C-118/17, Dunai, koja je obvezujuća za sve sudove u Europskoj uniji, a u kojoj je to najviše sudsko tijelo zauzelo stajalište kako:
– Zakonodavna intervencija nije zabranjena, ali ona mora ispuniti uvjet potpune restitucije u smislu obeštećenja potrošača, kakvo bi obeštećenje potrošač dobio da nepoštene odredbe/ugovora nema.
– Zakon ne smije imati za učinak smanjenje obeštećenja zajamčenog potrošačima u skladu s Direktivnom 93/13.
– U pogledu zakona kojim se provodi konverzija kredita potrošač se mora nalaziti u pravnoj i činjeničnoj situaciji kao da nikada nije postojala ništetna odredba, odnosno ugovor, i to sa posljedicom prije svega povrata sve koristi koju je trgovac, neopravdano stekao.
Notorna je istina:
„Potrošači iz konvertiranih kredita nisu obeštećeni konverzijom CHF kredita!“
Dokaz da je tako sljedeće su činjenice:
1. Glavnica na dan konverzije izražena u CHF iznosu jest nepostojeća glavnica, jer je valutna klauzula CHF ništetna.
2. Glavnica koja vrijedi i jedina je valjana na dan konverzije jest glavnica koja se dobije na temelju početnoga otplatnog plana, s početnom kamatnom stopom bez rasta tečaja CHF odnosno glavnica koja se dobije primjenom početne kunske glavnice i naplate anuiteta do dana konverzije po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
3. Glavnica po početnome otplatnom planu, bez rasta tečaja CHF, manja je od konvertirane glavnice, a da pritom niti jedna kuna preplaćenih kamata, preplaćenog tečaja i pripadajućih zateznih kamata nije iskorištena za utvrđenje stvarne glavnice.
To su glavni dokazi da konverzijom CHF kredita potrošači nisu obeštećeni, i da i nakon konverzije potrošači imaju pravo na:
– preplaćene anuitete
– razliku konvertirane i stvarne glavnice
– pripadajuće zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni anuitet.
Nakon tih dvaju presuda najviših tijela sudbene vlasti, kako u RH tako i u Europskoj uniji, upravo je preostalo obeštećenje potrošača utvrditi i to prije svega vještačenjem u pojedinačnim postupcima potrošača.
Vrhovni sud RH u oglednom postupku neće i ne može utvrditi pitanje konkretnog obeštećenja potrošača, pa se postavlja pitanje razloga i svrhe njegova pokretanja.
Također naglašavamo kako se ne smije zaboraviti činjenica da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite, po principu uzmi ili ostavi, prebačeni u nepoštene i samovoljno određene kamate iz istovrsnih euro kredita te su na njihove kredite primijenjene i marže koje su banke samostalno utvrdile, a koje nisu u skladu s maržama kakve bi one bile na samome početku ugovornog odnosa, nego su veće od tih marži čak za 100%. Pitanje kamatnih stopa nije bilo regulirano zakonom o konverziji, pa su banke zbog toga po ne znamo koji put ponovile svoje nepošteno djelovanje i uvalile potrošačima nepoštene kamate. Zbog te činjenice potrošači iz konvertiranih CHF kredita, ne samo da nisu obeštećeni temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi iz svojih CHF kredita, već su dovedeni u gori položaj u odnosu na dotadašnje korisnike Euro kredita.
Udruga Franak će svakako detaljno analizirati predmet i poslati Vrhovnome sudu RH svoje viđenje rješenja u oglednom postupku u zadanome roku od 45 dana, a svoje članove redovito izvještavati o svemu što je za njih relevantno u pogledu oglednog postupka.

PODIJELI: