SVIM SUCIMA GRAĐANSKOG ODJELA VRHOVNOG SUDA

Predstavka na temelju čl. 46 Ustava RH:

Dokazi o pogrešnom donošenju odluka pojedinih vijeća Građanskog odjela VSRH – poziv na ujednačavanje sudske prakse

Zagreb, 15. lipnja 2026.

Poštovana predsjednice Vrhovnog suda RH,

poštovane sutkinje i suci Građanskog odjela VSRH,

ovom predstavkom želimo vam dokazati i ukazati na činjenicu da su pojedina vijeća GO VSRH teško pogriješila pri donošenju svojih odluka i time su poremetila stabilnu sudsku praksu te su potencijalno oštetila poduzetnike koji su već dobili obeštećenja od banaka koje su s njima u ugovorima o kreditima ugovorile ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope.

Konkretno, to se odnosi na dvije presude, na presudu Rev-843/2025 i Rev-769/2022.

Navedene presude su arbitrarne, pravno neutemeljene i nezakonite, što ćemo potkrijepiti neoborivim argumentima.

Sporne sudske odluke suprotne su stabilnoj sudskoj praksi izraženoj u odlukama revizijskog suda Rev-667/2023 od 10. srpnja 2024. te Rev-698/2025 od 3. veljače 2026. Pitanje na koje su odgovarala vijeća VSRH u tim valjano riješenim predmetima glasilo je:

„Je li odredba ugovora o kreditu između banke i trgovca, koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, a kojom se ugovara pravo banke izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, ništetna, odnosno protivna odredbi iz čl. 3., ili čl. 269. st. 2., ili čl. 271., ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05)?“.

Odgovor po reviziji Rev-667/2023 glasio je:

„15. S obzirom na to da je citirana ugovorna odredba iz čl. 6. Ugovora protivna odredbama čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. ZOO-a kao prisilnim propisima, to je, uzevši u obzir navedeno, pravilan zaključak nižestupanjskih sudova navedena ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.“

Odgovor po reviziji Rev-698/2025 glasio je:

“Odredba ugovora o kreditu između kreditne institucije i trgovca “obrtnika”, koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, a kojom se ugovara pravo banke izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke je ništetna, odnosno protivna čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2. i čl. 271. i čl. 272. ZOO.”

Spornim odlukama Rev-843/2025 i Rev-769/2022 presuđeno je suprotno od ustaljene sudske prakse. Dok je za odluku Rev-769/2022 bilo dopušteno identično pitanje kao za valjane odluke Rev-667/2023 i Rev-698/2025, za odluku Rev-843/2025 čak je dopušteno pitanje na temelju manipulacije tuženika, pitanje koje nema apsolutno nikakve veze s ugovorom koji je bio predmet tužbe, dakle, odlukom Revd-1969/2025 dopušteno je pitanje koje glasi:

“Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama kreditne institucije, protivna odredbi iz čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2., ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05)?”

To pitanje uopće nije smjelo biti dopušteno, i revizija je trebala biti odbačena, jer ugovorna odredba o kojoj se raspravljalo uopće nije tako glasila.

Da bismo dokazali da pitanje nema nikakve veze s ugovornom odredbom o kojoj treba odlučiti je li ništetna dajemo ovdje izvadak ugovorne odredbe koja je bila predmetom utvrđenja ništetnosti, koja glasi (izvorno je preslikana iz ugovora o kreditu po predmetu Rev-843/2025), dakle, predmetna ugovorna odredba glasi, citiramo:

„Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama HAAB ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

U objema presudama u kojima je odlučeno kako je citirani članak 6. valjan, odgovor je glasio:

“Odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije, nije protivna odredbi čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05).”

Taj odgovor u biti je citirani odgovor iz presude Rev-704/2024, presude koja se odnosi na potpuno drugačiju pravno činjeničnu situacija i na potpuno drugačije ugovoreni članak o promjenjivoj kamatno stopi.

Međutim, u konkretnoj ugovornoj odredbi iz odluke Rev-843/2025, kao i iz odluke Rev-769/2022 piše da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, a ne sukladno „kretanju i dinamici promjene ugovorenog LIBOR na tržištu kapitala“. Odredba je to koja dopušta banci da mijenja i način obračuna, a to znači da više ne primjenjuje Libor, nego da primjenjuje bilo što, i bilo koji način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke – zbog čega je takva odredba neodrediva i time ništetna.

Postavlja se pitanje, kako je moguće da se tim dvjema presudama odlučilo o valjanosti ugovorne odredbe uz pozivanje na donesenu prethodnu odluku koja se odnosi na potpuno drugačiju ugovornu odredbu od one o kojoj se odlučivalo?

Postavlja se pitanje, kako je moguće da se vijeća u tim dvjema presudama nisu pozvala na odluku Rev-667/2023 koja se odnosi upravo na potpuno istu pravno činjeničnu situaciju, za razliku od odluke Rev-704/2024?

Odluka Rev-704/2024, koja je imala isto pitanje kao i predmet Rev-843/2025, mada ta dva predmeta jedan s drugim nemaju veze, kao objekt odlučivanja imala je odredbu iz ugovora o kreditu koja je glasila:

„Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne) sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa.“

U konkretnoj odredbi u članku 5. Ugovora koji je sastavila Slavonska banka upravo postoji odredba „kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije“ dok u članku 6. spornih ugovora Addiko banke iz spornih odluka Rev-843/2025 i Rev-769/2022 ne postoji takva odredba, nego je Addiko člankom 6. ugovorila kako je „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama HAAB ili drugog akta banke“, a to znači mimo odredbe iz članka 3. Ugovora kojim je decidirano ugovoreno kolika je marža i koji je promjenjivi parametar.

Očigledno je da je članak 5. ugovora iz predmeta Rev-704/2024 valjan, jer se poziva na Euribor, dok članak 6. spornih ugovora iz predmeta Rev-843/2025 i Rev-769/2022 nije valjan, budući da on ovlašćuje banku jednostrano promijeniti način obračuna kamate, a to znači da se u tom slučaju ne primjenjuje ugovoreni članak 3. s Euriborom/Liborom, nego se primjenjuje bilo koja, i bilo kakva odluka banke – što je očigledna neodredivost ugovorne odredbe o cijeni.

Naglašavamo, Addiko banka nije kamatnu stopu iz spornih ugovora mijenjala na temelju ugovorenih parametara, nego je ona kamatnu stopu određivala upravo vlastitim odlukama koje nemaju NIKAKVE veze s ugovorenim parametrima, i baš to je i bila namjera banke, da može u slučaju pada vrijednosti promjenjivog parametra kamatnu stopu zadržavati na visokim razinama, i baš tako je to i ugovoreno u predmetnom ugovoru – da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i način obračuna sukladno nekakvoj novoj odluci, a ne sukladno promjeni Euribora/Libora. Banka je tako člankom 3. ugovora stvorila privid valjanosti, a u biti se ponašala nezakonito, nepošteno i suprotno obveznom pravu na temelju ništetnog članka 6. Tu i takvu praksu Vrhovni sud RH nije dopustio odlukama Rev-667/2023 i Rev-689/2025 dok je tu i takvu praksu VSRH dopustio odlukama Rev-843/2025 i Rev-769/2022.

Između ostalog, naglašavamo da je čak i predsjednica VSRH svojevremeno kao predsjednica jednog vijeća Visokog trgovačkog suda potpisala presudu Pž-630/2025 od 26. veljače 2025. po sadržajno potpuno istom predmetu, kojom je utvrđena ništetnost članka 6. ugovora o kreditu zbog neodredive kamatne stope te je na temelju toga dosuđeno obeštećenje utvrđenjem razlike između naplaćenih iznosa i iznosa na temelju promjena Euribora tijekom otplate. Dakle, sporne presude VSRH Rev-843/2025 i Rev-769/2022 suprotne su prethodnoj odluci Rev-667/2023, ali i odluci Rev-698/2025 te su suprotne ujednačenoj sudskoj praksi Visokoga trgovačkog suda.

Zar je moguće da bi najvišem sudu u Republici Hrvatskoj odjednom bilo važno da nepoštene banke zadrže neosnovano stečeni novac dosuđujući manipulativno zastaru potraživanja, umjesto strogom primjenom prava utvrditi ništetnost neodredive ugovorne odredbe i time omogućiti oštećenim poduzetnicima da dobiju svoj novac natrag? Mi smatramo da to nije bila namjera dvaju vijeća VSRH, nego se radilo o ljudskim pogreškama i previdima, koji se mogu dogoditi svakom, ali kada to učine suci onda su posljedice teške i dalekosežne.

Apeliramo na društvenu odgovornost svakog pojedinog suca VSRH!

Molimo da unutar Vrhovnog suda obavite potrebne rasprave i uskladite sudsku praksu u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o parničnom postupku i Zakonom o sudovima.

Mi ne napadamo niti suce, niti Vrhovni sud, mi argumentirano ukazujemo na pogreške u radu pojedinih vijeća koje se moraju žurno ispraviti kako građani i poduzeća ne bi trpjeli štetu koju su im nanijele hrvatske banke u stranom vlasništvu ugovarajući u ugovorima o kreditu nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe sve do 10. siječnja 2013. godine kada je zakonom konačno regulirano u potpunosti pitanje ugovaranja kamatnih stopa u novim ugovorima, što banke ne oslobađa odgovornosti da su i prije toga ugovorene kamatne stope morale biti određene ili odredive, što proizlazi iz članaka 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima kojima je propisano da ugovorne odredbe moraju biti ili određene ili odredive, a ako nisu takve, onda su ništetne.

Srdačan pozdrav!

Voditeljica Ureda Udruge Franak

Sandra Žiga

PODIJELI: