PROFITABILNOST BANAKA NEĆE BITI UGROŽENA OBEŠTEĆENJEM POTROŠAČA!
Zagreb, 9. svibnja 2026.
Nedavne tvrdnje ekonomista Damira Novotnyja u medijima da bi potpuno obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima ugrozilo stabilnost bankarskog sustava u suprotnosti su s podacima koje je iznio guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić u Opatiji 7. svibnja 2026. Upravo suprotno – službeni podaci regulatora pokazuju da hrvatski bankarski sektor posluje u uvjetima rekordne profitabilnosti, visoke likvidnosti i povijesno niske razine loših kredita.
Drugim riječima, banke danas posluju u razdoblju iznimne financijske snage, što jasno dovodi u pitanje tezu da bi obeštećenje potrošača predstavljalo sistemski rizik. Ako bankarski sektor može generirati visoku dobit i isplaćivati značajne iznose vlasnicima kroz dividende, onda je posve legitimno zaključiti da ima i kapacitet snositi trošak vlastitih nezakonitih poslovnih praksi iz prošlosti.
Posebno je problematično što se u javnom prostoru pokušava stvoriti narativ prema kojem bi zaštita potrošačkih prava navodno ugrozila stabilnost sustava. Takav pristup predstavlja zamjenu uzroka i posljedica. Naime, prema analizi HNB-a, ključni rizici za financijski sustav ne proizlaze iz sudskih sporova s potrošačima, već iz aktualnih tržišnih kretanja – snažnog rasta kreditiranja, rasta cijena nekretnina i općeg nakupljanja makroekonomskih neravnoteža.
Još je važnije naglasiti da se eventualna ranjivost kapitala banaka, na koju se probankarski autori pozivaju, ne može pripisati potrošačima, već poslovnim odlukama samih banaka, i to osobito visokim isplatama dividendi na temelju iznimno visoke dobiti te agresivnom rastu izloženosti. Drugim riječima, ako postoji problem otpornosti, on je posljedica upravljačkih odluka unutar bankarskog sektora, a ne legitimnih zahtjeva građana za obeštećenje.
Stoga je ključno jasno reći da se nezakonit rad banaka i šteta koju su pritom prouzročile potrošačima ne mogu retroaktivno opravdavati argumentima o navodnoj ugrozi njihova poslovanja.
Pravna država ne funkcionira na način da se odgovornost izbjegava pozivanjem na “financijsku stabilnost”, osobito kada sama regulatorna tijela potvrđuju da je sustav stabilan i otporan.
Ujedno, važno je podsjetiti i pravosuđe, a posebno suce Vrhovnog suda, da u takvim postupcima stavovi bankarskih lobista i interesno vezanih ekonomskih komentatora ne mogu biti relevantan izvor za donošenje sudskih odluka. Sudska vlast dužna je odlučivati isključivo na temelju prava, utvrđenih činjenica i sudske prakse, a ne pod utjecajem medijski plasiranih teza koje nastoje relativizirati odgovornost banaka.
Prihvaćanje takvih narativa značilo bi opasan presedan u kojem bi ekonomski interes bio iznad pravne zaštite građana.
Važno je naglasiti da je upravo Novotny bio član Savjeta HNB-a između 2000. i 2006. pa je na neki način suodgovoran za plasiranje 125.000 kredita u švicarcima, jer nije ništa poduzeo da se to spriječi.
U konačnici, pitanje obeštećenja nije ekonomsko, nego prije svega pravno, ali i moralno pitanje.
Ako su potrošači oštećeni temeljem nepoštenih ugovornih odredbi o valuti i kamati, mora ih se dovesti u početno činjenično i pravno stanje kao da nepoštenih odredaba ugovora nikada nije bilo – neovisno o tome koliko je ta obveza neugodna za banke.
Sve drugo predstavljalo bi poruku da su pravila tržišta fleksibilna kada je riječ o zaštiti interesa financijskog sektora, ali ne i kada je riječ o zaštiti građana, pri čemu valja naglasiti da pravo na obeštećenje ne smije biti podređeno ničijim interesima, kao i da to pravo potrošači imaju na temelju hrvatskih zakona, hrvatskog Ustava te na temelju prava Europske unije i presuda Suda EU, a ne na temelju nečijih želja.
