TRAŽIMO JAVNU SJEDNICU PROŠIRENOG VIJEĆA KOJE ODLUČUJE O PRAVU 30.000 HRVATSKIH OBITELJI S KONVERTIRANIM KREDITIMA NA PUNO OBEŠTEĆENJE, A POZNAT JE I SASTAV TOGA VIJEĆA!
U Zagrebu, 13. travnja 2026.
Pozivamo Vrhovni sud RH da na temelju članka 389. i članka 390. Zakona o parničnom postupku uslijed ogromnoga javnog interesa odredi da se sjednica proširenog vijeća, na kojoj će se odlučivati o pravu 30.000 tužitelja s konvertiranim kreditima na puno obeštećenje, održi kao javna sjednica. Nema niti najmanje sumnje da pravo 30.000 tužitelja koje nije još uvijek utvrđeno mora biti i jest javni interes, a načelo javnosti jedan je od temeljnih stupova pravosuđa u Republici Hrvatskoj gdje je pravo nazočnosti punoljetnih osoba javnim sjednicama jedno od temeljnih pravila. Tražimo u okviru toga da predstavnici Udruge Franak budu nazočni toj sjednici, naravno, samo kao promatrači.Tužitelja u postupku zastupaju odvjetnici Ivan Župan i Luka Antunović, koji surađuju s Udrugom Franak još od 2019., pa će oni u skladu s ovim našim zahtjevom i službeno zatražiti podneskom da se sjednica otvori za javnost.
Poznat je i sastav toga proširenog vijeća, trinaestero sutkinja i sudaca koji će o tomu odlučivati su:
Damir Kontrec, predsjednik vijeća i Jadranko Jug, sudac izvjestitelj te članovi vijeća sutkinje i suci Darko Milković, Igor Periša, Dražen Jakovina, Josip Turkalj, Mirjana Magud, Ante Perkušić, Renata Šantek, Marina Paulić, Đuro Sessa, Goranka Barać-Ručević i Neri Radas.
Na tisuće vještačenja u prvostupanjskim sudskim postupcima nedvojbeno dokazuju da konverzijom preostale glavnice nisu smanjene na iznose glavnica bez ništetnih odredaba, da su anuiteti nakon konverzije i dalje ostali većima od anuiteta s početka ugovornog odnosa, da konverzijom potrošačimanisu vraćeni niti preplaćeni iznosi anuiteta niti su plaćene pripadajuće zatezne kamate te u konačnici, ako potrošač koji je konvertirao kredit ne bi dobio puno obeštećenje – on bi na isti dan otplate kredita uplatio banci u ukupnom iznosu čak 30 % više novca od potrošača koji nije konvertirao CHF kredit, ali je sudski obeštećen.
Svaka članica i član proširenog vijeća trebali bi si postaviti jedno vrlo jednostavno pitanje:
„Bi li bilo u skladu s Direktivom 93/13 i presudama Suda EU C-118/17, C-705/21 i C-452/18 utvrditi da potrošači s konvertiranim kreditima nemaju pravo na puno obeštećenje, čime bi se de facto utvrdilo da oni na kraju moraju platiti 30 % više novca za potpunu otplatu kredita od potrošača koji nisu konvertirali kredite, ali su dobili sudsko obeštećenjeili bi ipak bilo pravilno omogućiti im puno obeštećenje čime bi bili izjednačeni s potrošačima koji nisu konvertirali kredite, ali su već dobili obeštećenja?“
Dodatno valja naglasiti kako je VSRH već prije,odlukom kako ugovori o kreditu s ništetnom valutom i kamatnom stopom mogu opstati, hrvatske potrošače stavio u drugorazredni položaj u odnosu na potrošače u Poljskoj, Sloveniji i Bugarskoj, gdje njihovi najviši sudovi ne sude nikakvu djelomičnu ništetnost ugovora, nego sude ništetnost takvih ugovora u cijelosti i tona temelju poštovanja izreka iz mnogobrojnih presuda Suda EU koje upućuju na obveznu ništetnost ugovora s ništetnim glavnim predmetom i cijenom kredita, o čemu sada u Hrvatskoj mora odlučiti Ustavni sud. Hendikep hrvatskih potrošača leži u činjenici da je Sud EU proglasio svoju nenadležnost za njihove predmete, jer su svi ti ugovori ugovoreni prije članstva Hrvatske u Europskoj uniji.
Svaka odluka proširenog vijeća kojom bi se zakinulo 30.000 tužitelja i ne bi im se priznalo pravo na puno obeštećenje bila bi diskriminacija tih potrošača u odnosu na tužitelje hrvatske potrošače koji nisu konvertirali svoje kredite, ali su dobili sudskim putem puna obeštećenja. Ujedno bi takvo tumačenje zakonske konverzije predstavljalo neupitno umanjenje opsega zaštite potrošača suprotno tumačenju Suda EU-a, kao i obezvrjeđivanje instituta ništetnosti i njegovih restitucijskih učinaka, o čemu svjedoče tisuće financijskih vještačenja provedenih izuzećem ništetne valute i kamate, a ne po simulaciji euro kredita na kojoj je temeljena konverzija.
Udruga Franak očekuje odluku proširenog vijeća u skladu s pravom EU-a i u skladu sa sudskim vještačenjima te se nada da Ustavni sud neće morati ukidati pogrešne presude Vrhovnog suda, kao što je već viđeno kod ukidanjakolektivne presudeVrhovnog suda u slučaju franak, i kao što je vrlo vjerojatno i izgledno da će ukinuti aktualne odluke kojima je VSRH onemogućio utvrđenje ništetnosti cijelih ugovora s ništetnom valutom i ništetnom kamatnom stopom!
