Zagreb, 23. siječnja 2026.

Otvorila se mogućnost za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule CHF u poslovnim kreditima. Najmanje dvjema presudama Županijskog suda u Zagrebu pravomoćno je utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF za poslovne kredite. To su presude Gž-3164/2023 i Gž-3153/2025.

Tim presudama utvrđena je ništetnost valutne klauzule CHF za poslovne kredite koje su podigli obrtnici te su im Addiko Bank i Erste banka vratile ukupno 230.000 eura zajedno sa zateznim kamatama.

To je još jedno pitanje po kojemu Vrhovni sud RH mora ujednačiti pravno shvaćanje.

Temeljni razlozi za ništetnost valutne klauzule CHF u poslovnim nepotrošačkim kreditima po tim dvjema presudama su sljedeći:

1. Ništetnost valutne klauzule CHF utvrđena je primjenom odredaba članaka 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima.

2. Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu druge ugovorne strane ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

3. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli CHF uzrokovala je neizvjesnost u otplati kredita, što je uzrokovalo neravnotežu prava i obveza na štetu korisnika kredita, a to je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

4. Bez obzira što se radi o poslovnim kreditima, korisnici kredita su slabija strana u odnosu na banke, i zbog toga su banke morale voditi računa o tomu da valuta CHF nema nikakve veze s monetarnim sustavom u Republici Hrvatskoj, kao takva je izrazito rizična te nije smjela niti biti ponuđena bez detaljnog informiranja korisnika kredita o njezinoj rizičnosti za enormni rast kreditne obveze u budućnosti.

U skladu sa svim tim navodima prvostupanjski i drugostupanjski sudovi utvrdili su ništetnost valutne klauzule CHF i odredili obeštećenja za korisnike kredita obrtnike u ukupnom iznosu oko 230.000 eura zajedno sa zateznim kamatama.

Po prvoj presudi Gž-3164/2023 već je određena i revizija pod oznakom Rev-140/2025, po kojoj VSRH mora odgovoriti na sljedeće pitanje:

“Može li sud utvrditi ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima iz ugovora o kreditu primjenom odredbi čl. 296. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu odredba o valutnoj klauzuli u CHF ujedno predstavlja i odredbu preuzetu iz važećeg propisa (sukladno čl. 22. ZOO), ako su te odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive tužitelju za kojeg je utvrđeno da nema status potrošača i koji je sukladno tome bio dužan primijeniti veći stupanj pažnje (pažnju dobrog gospodarstvenika) od prosječnog potrošača?”

Mi u Udruzi Franak ne vidimo niti jedan razlog da bi Vrhovni sud mogao suditi drugačije nego što je presudio za potrošačke kredite. Korisnici kredita u oba slučaja su stranke koje su slabija ugovorna strana, koje nisu financijski stručnjaci, koje su trebale novac za određene privatne i poslovne potrebe, i koje nisu imale namjeru riskirati s tim kreditima, nego je namjera bila samo potrošiti novac za određenu namjenu, vratiti glavnicu i platiti kamatu.

Nitko od korisnika kredita nije očekivao da će kreditne obveze narasti i do 100 %. Za banke smo sigurni da su znale da će kreditne obveze narasti, jedino možda nisu niti one očekivale baš 100 %, nego „tek“ do 50 %, što je također nepošteno, nesavjesno i nemoralno poslovanje na štetu svojih klijenata, bili oni potrošači ili poduzetnici.

Dodatno, i u poduzetničkim kreditima ugovarana je zajedno s valutnom klauzulom CHF i neodrediva te time ništetna kamatna stopa.

Modus operandi banaka bio je – opelješiti korisnike kredita, i potrošače, i poduzetnike!

Građane i poduzetnike trebalo je opljačkati, dok država mirno bankama gleda kroz prste na čelu s Vujčićevim HNB-om.

Obruč se steže, VSRH nema prostora za manevar – najviši sud mora suditi jednako kao što je presudio u predmetima potrošačkih kredita.

PODIJELI: