UDRUGA FRANAK OBJAŠNJAVA SUCIMA I DRŽAVNIM ODVJETNICIMA ZAŠTO BANKE MORAJU BITI KAŽNJENE!

POTREBNO JE NAPLATITI OD 9 DO 25 MILIJARDI KUNA PREKRŠAJNIH KAZNI!

PREDMET:
OTVORENO PISMO – Predstavka na temelju članka 46. Ustava RH – objašnjenje prekršajne odgovornosti banaka zbog jednostranog izvan-ugovornog manipuliranja kamatnim stopama
·         U većini ugovora o kreditu ugovorenih prije 1. siječnja 2013. banke su nakon 1. siječnja 2014. nezakonito bez volje druge ugovorne strane definirale parametre za promjenjivu kamatnu stopu; neke banke učinile su to već nakon 1. siječnja 2013.
·         Banke koje su jednostrano i izvan-ugovorno odredile parametre promjenjive kamatne stope u kreditima ugovorenim prije 1. siječnja 2013. podliježu kaznama od 80.000 do 200.000 kn zbog neugovaranja parametara.

Upućeno:
Sucima Visokog prekršajnog suda iz Odjela za prekršaje iz područje gospodarstva
Svim sucima Prekršajnog suda u Zagrebu iz Odjela za gospodarstvene i druge prekršaje
Svim sucima Prekršajnog suda u Osijeku
Svim sucima Prekršajnog suda u Rijeci
Svim sucima Prekršajnog suda u Splitu
Svim sucima Prekršajnog suda u Zadru
Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske po predmetu KR-DO-641/16, 9.6.2016.

 

Zagreb, 4. listopada 2016.

Molimo odgovorne osobe u adresiranim sudovima da ovo otvoreno pismo – predstavku proslijede svim sucima mjerodavnim za prekršaje iz područja gospodarstva.

Molimo odgovornu osobu u DORH-u da ovo otvoreno pismo – predstavku proslijedi svima koji su mjerodavni za predmet KR-DO-641/2016, 9. lipnja 2016.

Udruga Franak saznaje da je Visoki prekršajni sud (VPS) počeo donositi odluke o prvostupanjskim presudama kojima su banke i odgovorne osobe kažnjene na temelju članka 26. stavka 1. podstavka 28. te članka 26. stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju novčanim kaznama – minimalno 80.000 kn za banku i minimalno 10.000 kn za odgovornu osobu u banci.

VPS zasad donosi dvije vrste različitih odluka:

1.       Oslobađa banku, jer je pojedini optužni prijedlog glasio na datum počinjenja 1. siječnja 2014. dok je nakon donošenja prvostupanjske presude Ustavni sud svojom odlukom U-I-3541/15 i U-I-2780/15 odlučio da je datum počinjenja prekršaja 1. travnja 2014., pa VPS odlučuje da su žalbe banaka neosnovane i po službenoj dužnosti oslobađa banke prekršajne odgovornosti radi banalne promjene datuma počinjenja.

2.       Vraća postupak na prekršajni sud radi utvrđenja činjeničnog stanja, pri čemu VPS između redova daje do znanja da bi možda neugovoreno definiranje parametara promjenjivih kamatnih stopa bio razlog da se banku ne smatra odgovornom za neugovaranje parametara.

Nakon uvida u te dvije varijante presuda VPS-a moramo ovim otvorenim pismom jasno i javno reći svoj stav o prekršajnim postupcima koji se vode protiv banaka, za koje smatramo da su na pravu utemeljeni i za koje smatramo da ih na temelju naše prijave protiv 8 banaka DORH mora pokrenuti na nadležnim prekršajnim sudovima. Zbog toga ukazujemo na više činjenica koje idu u prilog našim tvrdnjama

Činjenica broj 1.

Zakonom o potrošačkom kreditiranju (ZPK) člankom 11.a stavkom 5. propisano je sljedeće:

„(5) Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:
– referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili
– NRS ili
– prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili
– prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti
te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20 %, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna mjesta. To zakonsko ograničenje visine kamatne stope se primjenjuje isključivo jednokratno i tijekom ograničenja kamatna stopa je nepromjenjiva, a ovo ograničenje konačno se prestaje primjenjivati s prvim dospijećem kreditne obveze nakon što ugovoreni tečaj odnosne valute deprecira na razinu ispod navedene aprecijacije, kontinuirano u razdoblju od 30 kalendarskih dana. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. godine objaviti podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka.

Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita.“

U članku 13. stavku 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPK-a (ZIDZPK NN 143/13) propisano je sljedeće:

„(2) Za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametra i fiksne marže, kao i razdoblja promjena kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014.“

U ZPK-u u članku 26. stavku 1. podstavku 28. propisano je da će se kaznom od 80.000 kn do 200.000 kn kazniti vjerovnik:
„– ako protivno odredbama članka 11.a stavka 5. ovoga Zakona za postojeće ugovore o kreditu u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze ne ugovori s dužnikom parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjene kamatnih stopa ili kod stambenih ugovora o kreditu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao više od 20 %, ne primjenjuje zakonsko ograničenje visine kamatne stope ili po prestanku aprecijacije ne ponudi potrošaču konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR bez naknade ili potrošaču zaračuna bilo kakve troškove ugovaranja i popratne troškove u vezi s tim“

Ustavni sud je kasnije svojom odlukom U-I-3541/15 i U-I-2780/15 (NN 52/16) odlučio da je datum počinjenja prekršaja 1. travnja 2014, a ne 1. siječnja 2014. te je odlučio da su u svemu ostalom citirane prekršajne odredbe u skladu s Ustavom.

Valja naglasiti sljedeće bitne detalje koji proizlaze iz citiranih zakonskih odredaba:
a)      Članak 11.a stavak 5. odnosi se na ugovore o kreditu koji su već sklopljeni prije 1. siječnja 2014., ali u njima nisu definirani parametri za promjenu kamatne stope. Drugim riječima, odnosi se na sve ugovore u kojima parametri nisu definirani kod ugovaranja ili nisu kasnije ugovoreni aneksom ugovora, jer jasno piše – „Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze…“  Dakle, parametri moraju biti definirani u ugovorima, a ne mogu i ne smiju biti definirani izvan-ugovorno odnosno voljom jedne ugovorne strane, u konkretnome slučaju voljom banke.
b)     Članak 13. stavak 2. ZIDZPK NN 143/13 također se odnosi na „postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze“, u kojima je trebalo s dužnicima uskladiti parametre najkasnije do 1. siječnja 2014. odnosno najkasnije do 1. travnja 2014. po citiranoj odluci Ustavnoga suda.
c)      Prekršajnim odredbama jasno je određeno da će se kazniti s najmanje 80.000 kn svaki vjerovnik koji sa svojim dužnikom „protivno odredbama članka 11.a stavka 5. ovoga Zakona za postojeće ugovore o kreditu u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze ne ugovori s dužnikom parametar,…“. Dakle, ako vjerovnik ne ugovori parametre ili ako ih jednostrano izvan-ugovorno samovoljno odredi i o tome samo obavijesti dužnika, takav vjerovnik bit će kažnjen propisanom prekršajnom kaznom.

Činjenica broj 2.

Neke banke definirale su samovoljno parametre za promjenjivu kamatnu stopu u postojećim ugovorima u kojima to nije bilo ugovoreno nakon stupanja na snagu prijašnjeg Zakona o izmjenama i dopunama ZPK-a (ZIDZPK NN 112/12) kojim je bilo propisano da se u ZPK umetne novi članak 11.a čiji stavak 1. glasi:

„Članak 11.a

(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan:
a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i
b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope ic) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).
(2) Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.
(3) Promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja, od sumarnog efekta promjena parametara iz stavka 1. točke a) ovoga članka.
(4) Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.
(5) Ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač ima pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.
(6) Na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se odredbe stavka 5. ovoga članka.“

Kao prvo, valja naglasiti da se ZIDZPK 112/12, čije su gore citirane odredbe stupile na snagu 1. siječnja 2013., ne primjenjuje na tada postojeće ugovore o kreditu, dakle, taj zakon i članak 11.a toga zakona vrijede samo za ugovore koji se ugovore nakon 1. siječnja 2013. pa sve do 1. siječnja 2014. kada je članak 11.a kompletno izmijenjen (NN 143/13), izuzev stavka 5. toga članka koji se ne odnosi na definiranje parametara.

Drugo, valja naglasiti da u stavku 4. istog članka zakona jasno stoji: „te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.“ – dakle, sve da se članak 11.a i primjenjuje na postojeće kredite ugovorene prije 1.1.2013., nije dopušteno samovoljno definirati i onda samo obavijestiti dužnika o parametrima na temelju te samovolje, nego je moguće i dopušteno samo aneksom ugovoriti parametre koji nisu ugovoreni na početku ugovornog odnosa.

Naravno, sve to nije priječilo banke da pozovu svoje dužnike, s njima usklade parametre promjenjive kamatne stope i nakon toga ih tako usklađene ugovore aneksima ugovora o kreditu. Jer, činjenica jest da su svi postojeći krediti s promjenjivim kamatnim stopama ugovoreni prije 1. siječnja 2013., osim iznimaka koje potvrđuju pravilo, imali ugovorene ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom i samovoljnom odlukom banke, što je potvrđeno i presudom u postupku kolektivne zaštite potrošača tzv. „slučaju Franak“. Konkretno, ugovorne odredbe o promjenama kamatnih stopa odlukama banke, uključujući obavijestima, općim uvjetima i sl. su bez pravnog učinka. Umjesto da banke usklade i ugovore te parametre, pojedine banke su već nakon 1. siječnja 2013. postupile samovoljno, jednostrano i vlastitim odlukama su odredile parametre, i to na temelju zatečenih nezakonito povećanih kamatnih stopa.

Ono što je simptomatično u odlukama VPS-a na temelju kojih se postupak vraća na ponovno razmatranje na prekršajne sudove jest to da VPS nalaže da se utvrdi je li banka prije 1. siječnja 2014. definirala parametre i o tome obavijestila dužnike.

Tvrdimo da je potpuno nebitno je li banka definirala, ako to što je definirala nije i ugovorila sa svojim dužnicima. Jer, ako je banka svojevoljno i jednostrano definirala parametre i o tome samo obavijestila dužnike, onda je ona postupila suprotno temeljnom obvezno-pravnom načelu o volji dviju ugovornih strana kod ugovaranja. Posebice valja naglasiti da je Zakonom o obveznim odnosima člankom 1022. jasno propisano:

„Oblik i sadržaj”

Članak 1022.

(1) Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku.
(2) Ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.“

Dakle, nije dopušteno bez volje druge ugovorne strane utvrđivati uvjete vraćanja kredita, a način određivanja kamatne stope koja je u stvari cijena kredita, spada u uvjete vraćanja kredita i bitni je sastojak ugovora o kreditu pa je svaka takva promjena i definiranje, bez obzira na formu u kojoj je vršena, ništetna i bez pravnog učinka.

Zaključujemo da je svaka banka koja je samovoljno odredila parametre za promjenu kamatne stope u stvari prekršila obvezno-pravno načelo o suglasnosti volja ugovornih strana, osim toga i odredbe članka 1022. Zakona o obveznim odnosima te je postupala na temelju odredbe ugovora koje je ništena pa niti jedna takva odluka pravno ne znači ništa. Ne znači ništa u okviru prekršajne odgovornosti, niti znači išta u smislu pravnih učinaka.

Stoga je potpuno nebitno i irelevantno je li neka banka prije 1. siječnja 2014. definirala ili nije definirala parametre, ako te parametre nije i ugovorila. Uostalom, kao što je naznačeno u činjenici broj 1. odredbe iz ZPK-a kojima se bankama određuje opisano postupanje odnose se na „postojeće ugovore o kreditu u kojima nisu definirani“ – drugim riječima, ne odnosi se općenito na kreditne poslove već isključivo na ugovore, a da bi nešto u ugovoru bilo definirano, to onda mora biti i ugovoreno, a kada je riječ o kreditima – mora biti ugovoreno isključivo pisanim putem.

U skladu sa svime navedenim, tvrdimo da sve banke koje nisu ugovorile parametre promjenjive kamatne stope od 1. siječnja 2014. do 1. travnja 2014., bilo ugovorom bilo aneksom ugovora, podliježu pod kaznu propisanu člankom 26. stavkom 1. podstavkom 28. ZPK-a.

Činjenica broj 3.

Banke se kod obrane od prekršajnog djela pozivaju na činjenicu da su svojim općim uvjetima uskladile svoje poslovanje sa zakonom i da su onda na temelju tih općih uvjeta određivale parametre u već ugovorenim kreditima.

Opći uvjeti banaka koji se donose nakon što je kredit već ugovoren – ne vrijede za te već ugovorene kredite, osim ako se ne ugovore aneksima ugovora. Dokaz da ne vrijede jesu odredbe Zakona o obveznim odnosima koje su potpuno jasne, članak 295. stavak 5.:

„Pojam i obvezatnost”

Članak 295.

(5) Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.“
Dakle, opći uvjeti obvezuju samo ako su bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Logično je i pravno jedino prihvatljivo da nekakve izmjene općih uvjeta da bi vrijedile i za dužnike koji su već ugovorili kredite, moraju biti naknadno ugovorene aneksima ugovora o kreditu.

Činjenica broj 4. – poseban slučaj Sberbank (Volskbank)

Poseban je slučaj u kompletnom problemu slučaj Sberbank (Volksbank). Ta banka ugovarala je nekakve parametre za promjenu kamatnih stopa, ali ti parametri nisu bili odredivi u dovoljnoj mjeri. Jedini odredivi element bio je Ibor (CHF Libor odnosno Euribor) kao promjenjivi parametar, dok su neodredivi elementi bili promjenjiva marža banke koja se mijenja bez egzaktnih parametara za promjenu te troškovi nabave sredstava koji su također potpuno nepoznati i neodredivi u budućnosti. Dakle, niti Sberbank nije odredila fiksni dio kamatne stope, nego samo promjenjivi parametar, a sasvim očigledno nije ugovorila uzročno posljedične veze između elementa kamatne stope kako je to propisano zakonom., a što joj je bila obveza sukladno odredbama ZPK. Budući da nije ugovorila na početku fiksni dio kamatne stope, kao ni uzročno posljedične veze elemenata kamatne stope, i Sberbank je imala obvezu najkasnije do 1. travnja 2014. ugovoriti sa svojim dužnicima parametre na temelju članka 11.a stavka 5. ZPK-a.

Činjenica broj 5.

VPS-ove odluke o oslobađanju banaka zbog pogrešnog datuma počinjenja 1. siječnja 2014. po našem uvjerenju su neustavne, jer su te odluke utemeljene na citiranoj odluci Ustavnoga suda koja je donesena nakon što su prvostupanjske kazne već bile presuđene na temelju zakonskog roka za usklađivanje banaka sa zakonom. Naše uvjerenje zasniva se i na mišljenjima dvaju uvaženih sudaca, jednoga suca Trgovačkog suda te jedne bivše sutkinje Ustavnoga suda koji smatraju da se odluke Ustavnog suda o ustavnosti zakona ili pojedinih odredaba zakona ne smiju primjenjivati retroaktivno, a na što nedvojbeno ukazuje i Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH, članak 55. koji navodi:

Članak 55.

(2) Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako  Ustavni sud ne odredi drugi rok.
A da se radi o gruboj povredi Ustava Republike Hrvatske kao i Ustavnog zakona o ustavno sudu ukazuje i sudska praksa Vrhovnog suda RH, primjerice iskazana u presudi poslovni broj  VSRH Rev 529/1999-2;VSRH Gzz 13/1999-2:

„ Osnovano se navodi u zahtjevu za zaštitu zakonitosti da pravni učinci odluke Ustavnog suda nastaju tek njihovim objavljivanjem,  a što proizlazi iz obrazloženja ove odluke u čijoj točki 5. se navodi da se odluka temelji na odredbi čl. 126. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te odredbi čl. 21. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu  Republike Hrvatske a njezina objava na odredbi čl. 20. st. 1. Ustavnog zakona.

Odredbom čl. 21. st. 2. Ustavnog zakona je propisano, da ukinuti zakon odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u “Narodnim novinama”, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

Prema tome ukidanje zakona ili pojedinih zakonskih odredbi u konkretnom slučaju nema retroaktivno djelovanje već djeluje samo za ubuduće, jer u navedenoj odluci Ustavnog suda nije određen neki drugi rok o prestanku važenja ukinutih odredbi.“

Napominjemo kako Ustavni sud nije odredio neki drugi rok prestanka važenja te sporne odredbe zakona.

 

ZAKLJUČAK

Apeliramo na suce VPS-a i suce prekršajnih sudova da dosljedno primjenjuju hrvatsko pravo u odlučivanju o prekršajnim kaznama protiv banaka koje nisu ugovorile sa svojim dužnicima parametre promjenjive kamatne stope.

Apeliramo na DORH da hitno pokrene sveobuhvatne postupke protiv 8 prijavljenih banaka na temelju prijave Udruge Franak koja se vodi pod oznakom KR-DO-641/2016, 9. lipnja 2016.

Posebice je važno maksimalno postupati na temelju hrvatskih zakona u trenutku kada „banke majke“ hrvatskih banaka neopravdano pokreću arbitražne sporove protiv Republike Hrvatske u Washingtonu.

Mi se moramo argumentirano obraniti ponovo od nepoštene, pokvarene i nezakonite bankarske igre na tlu suverene Republike Hrvatske, i to legalno u skladu s našim zakonima koji su pak u potpunosti usklađeni s EU pravom.

Udruga Franak zagovara i uvijek će zagovarati legalne postupke protiv nesavjesnih poslovnih subjekata koji na temelju nezakonitih ugovornih odredaba već 13 godina ubiru ekstra dobit, od koje veliki dio završava u Italiji, Austriji i Francuskoj, i to bez ijedne lipe plaćenoga poreza – putem forward ugovora s valutnim swapom. Takvim poslovnim subjektima valja, sukladno zakonskim odredbama koje tako propisuju, odrezati primjerene prekršajne kazne zbog evidentnog neugovaranja parametara za promjenu kamatnih stopa u najmanje 100.000 kredita.

Prema našim grubim procjenama banke su dužne još najmanje 5 milijardi kuna preplaćenih kamata dužnicima u kreditima u kojima su kamatne stope mijenjane jednostranim odlukama banaka, a to se događa i dalje u svim kreditima u kojima je prividno primijenjen zakon, a u stvari je samo nastavljena bankarska samovolja pod blagoslovom HNB-a i uslijed sporosti sudske vlasti te drugih institucija vlasti koje i dalje ne pronalaze način za ukidanje svih preostalih nezakonitih radnji hrvatskih banaka.

 

Pozivamo suce da se maksimalno profesionalno i duboko posvete opisanim prekršajnim procesima, jer su oni presudni za prestanak nepoštenog i diskriminirajućeg odnosa hrvatskih banaka prema  korisnicima kredita koji bi trebali i morali biti ravnopravna ugovorna strana, a time i za stvarnu, a ne deklaratornu, vladavinu prava u Republici Hrvatskoj.

Očekujemo i promptnu reakciju i postupanje DORH-a koji ne smije više čekati, nego hitno mora pokrenuti potrebne prekršajne procese na temelju prijave Udruge Franak koja se vodi u predmetu KR-DO-641/2016, 9. lipnja 2016.

Udruga Franak
Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo!

PODIJELI: Facebook Twitter Pinterest Google Plus StumbleUpon Reddit Email