VRHOVNI SUD RH POTVRDIO JE PRAVNIM SHVAĆANJEM NIŠTETNOST PROMJENJIVIH KAMATNIH STOPA U POSLOVNIM KREDITIMA, ADDIKO ĆE PLATITI OBRTNIKU 30.000 EURA OBEŠTEĆENJA!
Zagreb, 6. ožujka 2026.
Vrhovni sud RH je 3. veljače 2026. presudom Rev-698/2025 donio pravno shvaćanje prema kojem su banke u poslovnim kreditima ugovarale nezakonit način promjene kamatnih stopa, zbog čega sva poduzeća i obrtnici imaju pravo na tužbe i obeštećenja. Pravno shvaćanje VSRH glasi:
„Odredba ugovora o kreditu između kreditne institucije i trgovca „obrtnika“, koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, a kojom se ugovara pravo banke izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke je ništetna, odnosno protivna čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. ZOO.“
Identično pravno shvaćanje već je prije VSRH donio za poslovni kredit u presudi Rev-667/2023, tako da je ovom recentnom presudom to pravno shvaćanje još jednom potvrđeno i time ujednačeno na Vrhovnom sudu RH.
U konkretnoj presudi Rev-698/2025 odbijena je revizija Addiko banke i potvrđena je drugostupanjska presuda na temelju koje je tužitelj obrtnik ostvario pravo na utvrđenje ništetnosti PKS koja se mijenja odlukom banke iz članka 6. ugovora o kreditu te na obeštećenje u skladu s ugovorenim načinom promjene kamatne stope u članku 3. ugovora o kreditu, po formuli PKS = (3M Euribor + 3,5) %. Prema izračunima sudskog vještaka obrtnik će u kreditu od 106.000 eura dobiti natrag zajedno sa zateznim kamatama oko 30.000 eura, što je nedavno utvrđeno na Trgovačkom sudu u Rijeci na kojem će uskoro biti donesena i presuda za isplatu obeštećenja. Postupak je, naime, dijelom ponovljen na Trgovačkom sudu u Rijeci zbog toga jer prethodno nije bilo provedeno vještačenje, pa sada nakon vještačenja više nema dodatnih upitnika.
Obrtnika je zastupao riječki odvjetnik Branko Lin.
Banke su u tisućama poslovnih ugovora o kreditu ugovarale jednim člankom ugovora pravilnu kamatnu stopu koja se mijenja na temelju formule koja sadrži fiksnu maržu i promjenjivi parametar, da bi u dodatnom članku ugovarale kako ipak banka može kamatu mijenjati i izvan te formule svojom jednostranom odlukom.
Udruga Franak godinama upozorava na ništetnost takve ugovorne odredbe u poslovnim kreditima, i sada imamo nedvojbeno pravno shvaćanje VSRH iz kojega slijedi da u svim takvim poslovnim ugovorima korisnici kredita (poduzeća i obrtnici) imaju pravo na utvrđenje ništetnosti takve dodatne paralelne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke uz obeštećenje koje se sastoji u razlikama anuiteta koji su naplaćeni u odnosu na anuitete kakvi su trebali biti naplaćeni na temelju ugovorene formule. Zastare potraživanja preplaćenih kamata nema.
Radi se o kreditima ugovorenim prije 2013. godine, po kojima se isplaćuju puno veći iznosi obeštećenja od onih u potrošačkim kreditima gdje je ugovorena samo odredba o promjeni kamatne stope odlukom banke. Naime, na temelju ugovorenih formula u poslovnim kreditima kamate su trebale značajno padati tijekom otplate, što su banke pokušale spriječiti ugovaranjem dodatnog načina promjena kamatnih stopa, koji bi onda koristile po potrebi, ako bi promjenjivi parametar padao.
Mi moramo napomenuti kako je VSRH zauzeo stav da u potrošačkim kreditima s ništetnim PKS-om, u kojima nisu ugovorene nikakve formule, vrijedi samo početna kamatna stopa, dok bi prema pravu EU-a i prema presudama Suda EU, prije svega prema presudi C-655/20, takvi ugovori trebali biti ništetni u cijelosti. Sud EU je u svojoj presudi C-655/20 nedvosmisleno odlučio da potrošač koji ima ugovorenu kamatnu stopu koja se mijenja odlukom banke ima pravo birati:
– ništetnost cijelog ugovora ili
– ugovaranje pravilne kamatne stope s bankom.
Nažalost, naš VSRH nije prihvatio obvezujući stav Suda EU, pa je odlučio kako potrošači imaju pravo samo na razlike između naplaćenih anuiteta i anuiteta koji bi bili naplaćeni na temelju početno ugovorene kamatne stope. O tomu do danas
nije odlučivao Ustavni sud, pa postoji nada da bi se takav stav VSRH ipak mogao ukinuti na Ustavnom sudu. Dodatno nas žalosti činjenica da mi nemamo pravo pristupa Sudu EU, jer su svi takvi ugovori ugovoreni prije članstva Hrvatske u Uniji, a da imamo pristup, naš Vrhovni sud morao bi dosuđivati ništetnost cijelih ugovora bez pogovora, dok ovako izokreće pravo Unije na način da bankama sačuva što više novca. Posebice je to nepravedno kada vidimo koliko novca za istu
početnu kamatnu stopu dobiju obrtnici i poduzeća, a koliko potrošači, razlike su i do 300 % u korist poduzeća, za kredite istih iznosa i istih početnih kamatnih stopa.
Zaključno, u velikoj većini ugovora o kreditu, kako potrošačkih tako i poslovnih, banke su prije 2013. ugovarale nezakonite kamatne stope suprotne odredbama članaka 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima, koje su zbog toga ništetne te korisnici takvih kredita imaju pravo sudski utvrditi ništetnost kamatne stope uz isplatu obeštećenja. Takvih kredita prema našim procjenama ima oko 400.000, i svi korisnici takvih kredita imaju pravo na tužbe, bez zastare potraživanja. Iznimno, zastara je nastupila u lipnju 2023. samo za potrošače koji su ugovorili CHF kredite u osam banaka osuđenih u kolektivnom sudskom postupku, što je dodatna nepravda, budući da su upravo korisnici CHF kredita pioniri u otkrivanju nezakonitih radnji hrvatskih banaka u stranom vlasništvu.
