Troškovi CHF konverzije prema izvještajima banaka iznose ukupno 6,5 milijardi kuna

·                    Troškovi CHF konverzije prema izvještajima banaka iznose ukupno 6,5 milijardi kuna
·                    Banke nisu izgubile u konverziji niti jednu kunu, samo su vratile preplaćene i zatezne kamate dužnicima

Zagreb, 12. svibnja 2016.
Na 22. sjednici Vlade RH ministar Kovač predložio je da se Hrvatskome saboru uputi izvještaj u vezi s predloženom Interpelacijom o radu Vlade Republike Hrvatske. U tome izvještaju su navedeni i detalji o konverziji CHF kredita na temelju izvještaja banaka o konverziji.
U izvještaju su podaci općeniti, nije vidljivo što su to banke stvarno poslale, nego se iznose zbirni podaci koji nisu dovoljno precizni u jednome dijelu, pa se tako spominju zbirno glavnice i kamate, da bi se na kraju ukupan rezultat konverzije prikazao samo kroz smanjenje glavnice, a da se ukupni iznosi samih glavnica bez dospjelih kamata prije i poslije konverzije uopće ne vide u izvještaju. Prenosimo bitne podatke iz izvještaja, i ograđujemo se od točnosti navoda u izvještaju:
1.       Ukupan iznos CHF kreditne aktive prije konverzije iznosio je 20,9 milijardi kuna, u ukupno 58.034 kredita.
2.       Nakon konverzije, pod pretpostavkom da će konverziju izvršiti svi koji su je prihvatili, nova kreditna konvertirana aktiva iznosi 15,4 milijarde kuna. U izvještaju piše da se od toga 12,2 milijarde odnosi na realiziranu konverziju, a 2 milijarde kuna na još uvijek nerealiziranu konverziju. Budući da je 12,2 + 2 = 14,2 milijarde kuna, nije jasno gdje je još 1,2 milijarde kuna, ali pretpostavljamo da se radi o kreditima koji uopće neće biti konvertirani.
3.       Ostvarena je preplata u 43.544 ugovora ukupno 1,1 milijarda kuna, i manjak u 10.109 kredita ukupno 59 milijuna kuna.
4.       U izvještaju piše da učinak konverzije iznosi 6,6 milijardi kuna + 1 milijarda kuna (tu milijardu čini iznos preplate umanjen za manjak preplate) = 7,6 milijardi kuna. Tu se pojavljuje matematička nelogičnost. Ako je prije konverzije stanje bilo 20,9 milijardi, a nakon konverzije 15,4 milijarde, to znači da je učinak 20,9 – 15,4 = 5,5 milijardi kuna, a ako se tome pribroji efekt preplate i manjka, onda je to ukupno 5,5 + 1 = 6,5 milijardi kuna, a ne 7,6 milijardi kuna kao što se navodi u predloženom izvještaju.

Ukratko zaključujemo sljedeće:
a) Velika većina CHF dužnika konverziju je prihvatila, njih oko 94%.
b) Preostale CHF glavnice smanjene su u prosjeku za 27%, i smanjenja se kreću uglavnom između 20% i 40%.
c) Preplate je ostvarilo cca. 80% dužnika, a manjkove cca. 20% dužnika.
d) Ako se preplate dodaju na iznose smanjenja glavnica, može se reći da su preostale glavnice indirektno dodatno smanjene u prosjeku za još 5%, i to  za 80% dužnika.
e) Banke će na temelju konverzije imati „trošak“ od 5,2 milijarde kuna, jer će im se 1,3 milijarde preostalog „troška“ refundirati kroz oslobođenje od poreza.
Moramo ponoviti još jednom da banke na kraju nisu izgubile ništa. Ukupno je preplaćeno cca. 3 milijarde kuna nezakonito naplaćenih kamata, ako se tome dodaju 2 milijarde zateznih kamata, banke su prije konverzije CHF dužnicima bile dužne cca. 5 milijardi kuna. Država im posredno vraća 1,3 milijarde kuna kroz oprost poreza na dobit. Ukupni „trošak“ banaka na konverziji je 6,5 (a ne 7,6 – netko se kod ministra Kovača „zabunio“ u oduzimanju) milijardi kuna.

Arbitraža u Washingtonu je neprihvatljiva, jer ta arbitraža između ostaloga ne bi razmatrala proporcionalnost u dobitima i gubicima, nego bi razmatrala samo uložene investicije i „gubitak“ investitora odnosno vlasnika banaka. Ako se sagleda zadnjih 11 godina možemo zaključiti da su banke u tih 11 godina ostvarile ukupnu dobit od 32 minus 6,5 = 25,5 milijardi kuna, s tim da će im se još 1,3 milijarde vratiti kroz oslobođenje poreza, pa će već u sljedeće dvije-tri godine banke imati samo na temelju oprosta poreza neto dobit od 1,3 milijardi kuna.
Arbitraža mora biti spriječena. Jedini koji mogu i smiju imati ovlast u pravnim procesima u vezi s konverzijom jesu hrvatski i EU sudovi. Na tome vlast mora poraditi, i mora po potrebi donijeti i potrebne zakone.

Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo!

PODIJELI: Facebook Twitter Pinterest Google Plus StumbleUpon Reddit Email