Zagreb, 9. prosinca 2020.

Sudac Emanuel Radolović s Općinskog suda u Pazinu zacijelo je poznat javnosti, a ako nije mi ćemo ovim priopćenjem javnost upoznati s njegovim djelovanjem. Taj sudac prošle je godine predložio pokretanje oglednog postupka na Vrhovnome sudu RH u kojemu je postavljeno pitanje je li valjan sporazum kojim su potrošači konvertirali CHF kredite. Ničim izazvan, predložio je da Vrhovni sud RH odgovori na pitanje kojeg uopće nema u tužbama u kojima se takvo pitanje uopće niti ne postavlja. Ili je ipak možda bio izazvan medijskim tvrdnjama bankarskih pravnih savjetnika koji su mjesecima prije toga tvrdili da potrošači s konverzijama imaju pravo na obeštećenje samo ukoliko je sporazum/aneks nevaljan. I, nakon toga, dogodilo se nekoliko pravnih nonsensa:

1. Predložen je lani ogledni postupak o nebitnome pravnom pitanju valjanosti aneksa, ali u skladu s medijski iskazanim željama članica Hrvatske udruge banaka.

2. Vrhovni sud utvrdio je prije pokretanja oglednog postupka da postoji 18.000 postupaka u kojima se postavlja takvo pitanje, a istina je da ne postoji NITI JEDAN takav postupak, nego se u svim postupcima traži restitucija zbog toga što konverzijom potrošači nisu obeštećeni.

3. Vrhovni sud kao šećer na kraju nakon već završenog oglednog postupka postavlja čak i Sudu EU potpuno nebitno pravno pitanje o usklađenosti Zakona o konverziji s pravom EU-a, što je u svojoj suštini jednako pitanju iz oglednog postupka.

Mi u Udruzi Franak ne možemo se oteti dojmu da je bankarski lobi medijskim istupima i objavama izlobirao da stvari krenu tijekom koji nema veze s pravom EU-a, nema veze niti s hrvatskim pravom, ali zato itekako ima veze sa silnom željom banaka da zadrže opljačkani novac. Pa su banke našle suradnike apologete, pri čemu mi ne tvrdimo da je to djelo s mirisom korupcije, ali tvrdimo da su pazinski sudac Radolović i dio sudaca Vrhovnog suda RH nasjeli na tvrdnje bankarskih pravnika i apologeta, pa i nekih profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, a istodobno uopće nisu uvažili pravne stavove koji proizlaze iz presude Suda EU C-118/17, i kasnije iz presude Suda EU C-452/18.

Zadnji nonsens jest presuda suca Radolovića od 7.12.2020., kojom je odbio tužbu za jedan konvertirani kredit, unatoč tome što on dobro zna da su zatraženi odgovori po dvama predmetima na Sudu EU, od kojih je jedno pitanje vezano direktno za pravo na restituciju za konvertirane kredite.

Bio bi red, kako pravni tako i ljudski, da oni suci koji unatoč svemu što se do danas događalo na Sudu EU i dalje smatraju da bankama treba ostaviti opljačkani novac 55.000 hrvatskih obitelji s konvertiranim kreditima, prekinu postupke do odluke Suda EU. Ali, sudac Radolović, koji je očigledno unaprijed stvorio stav da konvertirani krediti nisu utuživi, nakon oglednog postupka provedenome po njegovu receptu ne ferma čak niti buduće postupke na Sudu EU.

Ukratko, sudac Emanuel Radolović s pazinskoga suda odbio je 7.12.20. tužbu po konvertiranom kreditu sa sljedećim obrazloženjima:

1. On tvrdi kako potrošač nema pravo tražiti deklaraciju ništetnosti jer je ništetnost već utvrđena u kolektivnom sudskom postupku.

2. On tvrdi kako su nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene novima, zanemarujući pritom činjenicu da su kamatne stope iz euro kredita također nepoštene, i zanemarujući činjenicu da u vrijeme konverzije nije bilo poznato da je ništetna valutna klauzula CHF.

3. On zanemaruje u potpunosti presudu Suda EU C-118/17, Dunai, u kojoj je nedvojbeno izrečeno da se unatoč konverziji mora provjeriti je li potrošač u potpunosti obeštećen.

4. On zanemaruje u potpunosti i presudu Suda EU C-452/18 kojom je utvrđeno da potrošač koji nije informiran da će potpisivanjem nagodbe/konverzije izgubiti svoja prava ako se naknadno utvrdi ništetnost zamijenjene ugovorne odredbe, ta prava utvrđivanja ništetnosti i restitucije nije izgubio.

Pozivamo suca Radolovića i sve druge suce koji unatoč postavljenim pitanjima Sudu EU imaju namjeru ubuduće odbijati tužbe potrošača koji su konvertirali kredite, da to ne čine, da prekinu postupke i pričekaju pravorijek Suda EU po predmetima upućenima na taj sud po pitanju konverzije i po pitanju prava na restituciju nakon konverzije.

Ujedno poručujemo sucu Radoloviću i svim sucima sličnim njemu da su presude kakve oni donose pokušaj omogućavanja bankama da zadrže opljačkani novac, što je suprotno pravu EU-a, ali i hrvatskome pravu.

Vjerujemo da će Sud EU potvrditi naše tvrdnje, kao što ih je potvrdio već nebrojeno puta svojim presudama kojima se u korijenu onemogućuje haračenje europskih građana nepoštenim kreditima!