REPUBLIKA HRVATSKA NE SMIJE PLATITI ARBITRAŽNO DOSUĐENIH 30 MILIJUNA EURA BANCI SOCIETE GENERALE, JER BI TO BILO KRŠENJE PRAVA UNIJE!
Zagreb, 3. srpnja 2025.
Doznajemo s web stranica DORH-a da je Republika Hrvatska izgubila arbitražni spor koji je pokrenula francuska banka majka Splitske banke (slijednica je OTP), Societe Generale, zbog zahtjeva da Republika Hrvatska obešteti francusku banku majku uslijed po njima sporne konverzije na temelju hrvatskog tzv. Zakona o konverziji. Link na priopćenje DORH-a:
Arbitražni spor pokrenut je u Washingtonu na temelju bilateralnog sporazuma između Francuske i Hrvatske o zaštiti ulaganja i mogućnosti arbitraže u Washingtonu oko takvih spornih pitanja. Ponajprije je arbitražni sud u Washingtonu, nepriznat u Europskoj uniji uslijed nesukladnosti s pravom Unije, odlučio da on jest nadležan za odnosni spor, a potom je taj isti arbitražni sud koji nije priznat u Europskoj uniji presudio da Republika Hrvatska mora uplatiti francuskoj banci majci zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka oko 30 milijuna eura, što je apsurdno samo po sebi te kao takvo ne treba biti relevantno s obzirom na to da je Hrvatska punopravna članica Europske Unije i kao takva obvezna je pridržavati se europskog prava.
Moramo izreći sljedeće činjenice:
1. Sud EU već je odlučio da bilateralni sporazumi između država članica Unije ne vrijede, i da je jedino primjenjivo pravo – pravo Unije. Drugim riječima, odluke arbitražnog suda u Washingtonu nisu primjenjive u Uniji, i protivne su pravu Unije. Citiramo dio presude Suda EU C-284/16, Achmea, paragraf 60:
„Pravu Unije odnosno člancima 267. i 344. Ugovora o funkcioniranju Europske unije protivi se odredba iz međunarodnog ugovora sklopljenog između država članica poput članka 8. BIT a, u skladu s kojom ulagatelj iz jedne od tih država članica u slučaju spora o ulaganjima u drugu državu članicu protiv potonje države članice može pokrenuti postupak pred arbitražnim sudom, čiju je nadležnost ta država članica dužna prihvatiti.“
2. Kolektivnom presudom u Hrvatskoj utvrđena je ništetnost valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope, a samom konverzijom niti jedna banka nije obeštetila potrošače niti je to bila intencija konverzije, a to znači da u biti konverzijom bankama nisu nastali troškovi, nego su banke dapače konverzijom djelomično smanjile preostale glavnice, iako i dalje nedovoljno u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba.
3. Republika Hrvatska ne smije uplatiti novac koji je banci majci Splitske banke dosuđen, jer to po pravu Unije nije moguće niti je dopušteno. Osim toga, Vlada RH mora iskoristiti sve moguće pravne lijekove, a između ostalog moguća je i kaznena prijava protiv OTP banke (slijednice Splitske banke), ali i drugih banaka koje su ugovarale nepoštene kredite, zbog nezakonitih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, kao što je u sličnom slučaju u Francuskoj učinio francuski državni tužitelj.
Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da u svakom slučaju odbije prihvaćanje presude nenadležnog arbitražnog suda te da ne nasjeda na manipulativne trikove bankarskih interesa. Očekujemo da Vlada zaštiti interese države i građana, te da postupi u skladu s pravnim normama i međunarodnim standardima, čuvajući integritet i ugled Republike Hrvatske.
Podsjećamo da je jedna druga banka koja je plasirala CHF kredite u Francuskoj kazneno procesuirana te je na temelju tužbe francuskog državnog tužitelja dobila obvezu obeštetiti opljačkane građane u Francuskoj i platiti kaznu u francuski proračun.
Pozivamo Vrhovni sud RH da konačno donese pravorijek kojim će omogućiti potrošačima s konvertiranim kreditima puno obeštećenje s obzirom na to da je protek vremena već dovoljno naštetio kako oštećenim korisnicima nepoštenih ništetnih kredita tako i općenito pravosudnom sustavu koji je zagušen u kaosu oprečnih presuda, mada ih je sveukupno značajno veći broj u korist zakinutih potrošača, što ukazuje na jasan smjer suđenja kakav bi trebao biti prihvaćen i na Vrhovnom sudu.
I konačno, da je Visoki trgovački sud 2014. potvrdio presudu suca Radovana Dobronića, a ne tek 2018., konverzije nikada ne bi niti bilo, i svi bi opljačkani građani do danas već bili obeštećeni. Odgovornost sudske vlasti RH za takve situacije jest enormna, a i dalje ne postoji pravno shvaćanje o pravima potrošača s konvertiranim kreditima.
Moramo naglasiti da arbitražni poraz RH nema izravnu vezu s tužbenim postupcima koje potrošači vode protiv banaka, ali istodobno smatramo kako je došlo krajnje vrijeme da Vrhovni sud RH konačno potvrdi pravo Unije u Hrvatskoj, i dosudi pravo potrošačima s konvertiranim kreditima na puno obeštećenje, kao što je to nedvojbeno jasno presuđeno u presudama Suda Unije C-118/17, C-705/21 i C-452/18.
Alternativa tomu jest – omogućiti bankama kao eklatantnim kršiteljima zakona da uživaju plodove pljačke, i još dodatno da opljačkaju i Republiku Hrvatsku i time joj nanesu štetu.
Nadamo se da Republika Hrvatska nije država s nesređenim i nestabilnim političkim sustavom, čija bi reputacija bila narušena priznavanjem ove nezakonite arbitraže pred Europskom unijom. Takav bi potez predstavljao ozbiljan izazov za njezin ugled i poziciju u Uniji, te bi ukazivao na nedostatak poštivanja temeljnih pravnih načela Europske unije. Time bi Republika Hrvatska ugrozila svoj status odgovorne i ugledne članice Europske unije, što je neprihvatljivo za državu koja se zalaže za pravdu, zakonitost i integritet.
