Zagreb 3.3.2025.

Vrhovni sud RH dosad je donio tri revizijske presude kojima je odbio utvrđenje ništetnosti ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom. Radi se o presudama Rev-259/22, Rev-274/24 i Rev-820/23.

Odgovor na pitanje o ništetnosti CHF ugovora u zadnjim dvjema otpremljenim presudama glasi:

„Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnog natjecanja, s druge.“

Temeljne tvrdnje vijeća su sljedeće:

1. Ništetnost valutne klauzule CHF ne znači da je ništetan i ugovoreni kunski iznos kredita koji je isplaćen tužitelju.

2. Ugovorena početna kamatna stopa vrijedi unatoč ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

3. Utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora uspostavljen je kompromis i ravnoteža između zahtjeva za visoku razinu zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasno funkcioniranje tržišta i tržišnog natjecanja s druge strane, čime je uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.

Naša zapažanja o tomu su sljedeća:

Pod 1.  – Kunski iznos kredita uopće nije ugovoren, nego je ugovorena kunska protuvrijednost iznosa u francima, a budući da iznosa u francima uslijed ništetnosti uopće nema, onda nije moguće utvrditi koji je iznos kredita uopće ugovoren.

Pod 2.  – Primjenom početne kamatne stope sud zadire u ugovorni odnos, jer namjera ugovornih strana nije bila da se ugovori fiksna kamatna stopa, što de facto predstavlja primjena početno ugovorene kamatne stope.

Pod 3.  – Tržišni odnosi i tržišno natjecanje ne smiju biti razlogom umanjenja prava potrošača na način da se umjesto evidentne ništetnosti ugovora presuđuje djelomična ništetnost ugovora, dapače, takvo suđenje suprotno je pravu Unije i Sudu Unije koji je u čitavom nizu svojih odluka pojasnio kako upravo nepoštene trgovačke prakse narušavaju pravično i efikasno funkcioniranje tržišnog natjecanja.

Kao pozitivno iz obrazloženja tih dviju presuda proizlazi to da vijeća VSRH daju mogućnost utvrđenja ništetnosti CHF ugovora u cijelosti, i to ako je neravnoteža u ugovornom odnosu takva da je nije moguće uspostaviti obeštećenjem na temelju djelomično ništetnog ugovora, a mi smatramo da su to najmanje sljedeće pravne situacije:

A) Situacija kada je potrošač uslijed enormnog povećanja tečaja i kamata upao u dužničko ropstvo i nije mogao otplaćivati kredit čije su rate narasle 80 % pa do 120 %, zbog čega mu je banka otkazala kredit i cijeli iznos preostale glavnice je stigao na naplatu, uslijed čega dolazi do obračuna zateznih kamata u nastavku na neotplaćeni dio te glavnice. U takvoj situaciji samo ništetnost ugovora u cijelosti može otkloniti neravnotežu prava i obveza.

B) Situacija u kojoj potrošač nije bio kreditno sposoban za kunski ili euro kredit, pa mu je banka ponudila „povoljniji“ CHF kredit, čime ga je u biti dovela u dužničko ropstvo u roku od nekoliko godina. Banka je znala da CHF može enormno porasti, banka je znala da će kamate rasti bez ikakvih kriterija, i banka o tomu nije obavijestila potrošača, zbog čega bi svi ti potrošači koji su de facto bili kreditno nesposobni, ali su im banke dale prividnu kreditnu sposobnost, svakako morali dobiti pravo na utvrđenje ništetnosti ugovora.

Odluka o ništetnosti cijelih CHF ugovora seli se na Ustavni sud, i nadamo se da će taj sud brzo i odgovorno, kao i svaki put dosad, pristupiti rješavanju ustavnih tužbi koje će mu pristići u sljedećih nekoliko mjeseci.

Naglašavamo i to da Vrhovni sud RH još uvijek nije donio pravno shvaćanje o pravima potrošača s konvertiranim CHF kreditima, unatoč najavama da će to uskoro riješiti u proširenom vijeću. Prethodno je otpremio tri potpuno različite odluke po tom pitanju, što nipošto nije doprinijelo pravnoj sigurnosti potrošača koji su opravdano tužili banke.

PODIJELI: