IMA LI HRVATSKA UDRUGA BANAKA UTJECAJ I NA VLAST, I NA POJEDINE SUCE VRHOVNOG SUDA?
Zagreb, 3. travnja 2026.Uoči odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravima potrošača s konvertiranim kreditima u švicarskim francima, u javnom prostoru pojavljuju se tekstovi koji otvoreno sugeriraju poželjan ishod postupka za banke nazivajući ga “kompromisnim rješenjem”, prema kojem bi potrošači imali pravo jedino na zatezne kamate, ali ne i na puni povrat nezakonito naplaćenih preplaćenih iznosa anuiteta, uslijed primjene ništetnih ugovornih odredaba. Takvo medijsko forsiranje dugo očekivane sudske odluke nije samo neprofesionalno, već otvara i ozbiljno pitanje utjecaja na sud i suce koji tek trebaju donijeti odluku. Posebno zabrinjava činjenica da se u takvim tekstovima zanemaruje većinska sudska praksa Suda EU te sudova u Republici Hrvatskoj, gdje preko 90 % općinskih sudaca te preko 65 % županijskih sudaca sudi puna obeštećenja potrošačima s konverzijama.
Hrvatska udruga banaka u svemu tome jest motor pokretač koji svojim financiranjem medijskih i drugih aktivnosti usmjerenih protiv donošenja pravno utemeljenih odluka na sve načine pokušava djelovati u animiranju sudaca na arbitrarno suđenje, kao što su u prošlosti djelovali na način da su uspjeli isposlovati medijskim istupanjima i rješenje u oglednom postupku, i lažno svjedočenje pri Sudu EU u predmetu C-567/20, u kojem je predstavnica Vlade RH Mesarek lažno svjedočila tvrdeći kako su se potrošači konverzijom prešutno odrekli svojih potraživanja, što je Vlada RH jednoglasno prihvatila i uputila takvo lažno svjedočenje prema Sudu EU.
U zadnje vrijeme konstantno se kroz medije iz HUB-a i putem određenih novinara gura notorna laž kako je konverzijom sve riješeno, kako će obeštećenje potrošača izazvati financijski slom banaka i države, a najgori i najpodliji način agitiranja za svoje interese jest pokušaj da se pojedine suce Vrhovnog suda koji sude pošteno, koji sude stručno i u skladu s pravom EU-a i hrvatskim pravom, izuzme iz odlučivanja u predstojećem proširenom vijeću povodom odlučivanja o konverzijama. Pritom se potpuno otvoreno laže, i tvrdi kako su neki od sudaca redovno izuzimani iz CHF predmeta za vrijeme dok je predsjednik VSRH bio Đuro Sessa. Naime, istina je da su određeni suci izuzimani iz CHF predmeta ukoliko bi se ispostavilo da uža rodbina zastupa u određenom konkretnom predmetu određenog potrošača, no nije istina da bi se suci izuzimali u nekim drugim slučajevima u kojima u konkretnom predmetu nitko od uže rodbine ne sudjeluje kao zastupnik, bilo banke, bilo potrošača.
Moramo naglasiti kako je simptomatično i to da Vrhovni sud reagira kada Udruga Franak ukazuje na potencijalni sukob interesa pojedinih sudaca koji evidentno krše i pravo EU-a, i hrvatsko pravo, pa to stavljamo u kontekst njihove rodbinske veze s pojedinim moćnim bankarima, dok s druge strane VSRH nikada ne reagira na spinove koji dolaze iz HUB-a, interesne udruge bogatih i moćnih banaka. VSRH ima „hrabrosti“ reagirati na napise volonterske Udruge Franak, ali zato nema hrabrosti s druge strane reagirati na višegodišnju HUB-ovu medijsku interesnu kampanju, koja je usmjerena samo i jedino na zadržavanje novca koji su banke neosnovano stekle primjenom ništetnih ugovornih odredaba, što je blaga riječ za notornu pljačku koja je izvršena nad 125.000 obitelji koje su ugovorile kredite s ništetnom valutnom klauzulom CHF i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom.
Pitamo se, je li to možda glavni razlog zbog kojeg VSRH nije imao hrabrosti suditi u skladu s pravom EU-a i presuditi da su ugovori s ništetnim bitnim sastojcima, a to su ugovori s ništetnom valutom i kamatnom stopom, ništetni u cijelosti.
Pitamo se, je li to možda razlog zašto je proveden ogledni postupak u kojem je utvrđena valjanost konverzije, koja nije uopće bitna za prava potrošača na puno obeštećenje, i koje pitanje se ne postavlja gotovo niti u jednom od tužbenih zahtjeva potrošača.
Pitamo se, je li to možda razlog zašto se toliko odugovlači s konačnom odlukom o pravima potrošača s konverzijama.
Pozivamo Vrhovni sud RH da hitno i neodložno pokrene prošireno vijeće te odluči o pravima potrošača s konvertiranim kreditima, i to na temelju hrvatskog prava, na temelju prava Suda EU koje nedvojbeno izvire iz presuda Suda EU C-118/17, C-705/21 i C-452/18 te na temelju Ustava i Konvencije za ljudska prava koji zabranjuju diskriminaciju građana, a odluka kojom bi se spriječilo obeštećenje potrošača s konvertiranim CHF kreditima bila bi diskriminatorna u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali CHF kredite, a bila bi i arbitrarna zbog neprihvaćanja nalaza sudskih vještaka.
