HRVATSKI SUDOVI ZABRANJUJU OVRHE NEKRETNINA UJEDNAČENOM SUDSKOM PRAKSOM NA TEMELJU PRESUDE SUDA EU C-407/18!

Zagreb, 26. svibnja 2021.
Više puta smo izvještavali o pojedinačnim presudama odnosno rješenjima kojima je utvrđena pravomoćna odgoda ovrhe nekretnine pod hipotekom, jer je ovršenik pokrenuo sudski postupak protiv banke ili protiv cesionara zbog nepoštenih odredaba iz ugovora o kreditu.
U pravilu se radi o ugovorima s valutnom klauzulom CHF, ali isto to je moguće učiniti s bilo kojim hipotekarnim ugovorom o kreditu u kojemu su ugovorene nepoštene i zbog toga ništetne ugovorne odredbe.
Sve te presude o kojima smo izvijestili temelje se prije svega na presudi Suda EU C-407/18, po slovenskom predmetu Kuhar, kojom je izričito utvrđeno da se ovrha nekretnine ne smije izvršiti, ako postoji paralelni sudski postupak kojim se utvrđuje dugovanje vjerovnika prema ovršeniku te na članku 65. stavku 1. Ovršnog zakona kojim je propisano da ovrhu valja privremeno ili u potpunosti odgoditi, ako bi ovršenik zbog toga pretrpio nenadoknadivu štetu. Sudovi u Hrvatskoj pravilno prosuđuju da bi ovrha nekretnine za ovršenika uzrokovala nenadoknadivu štetu, u vrijeme dok istodobno vjerovnik duguje ovršeniku znatan novac.
Ovim priopćenjem želimo kompilirati najvažniju sudsku praksu po tome pitanju, i s velikim zadovoljstvom ukazati na to da su sudovi u Republici Hrvatskoj prihvatili praksu Suda EU izraženu kroz presudu C-407/18, Kuhar, gotovo u potpunosti, i da je jako malo sudaca koji ne postupaju u skladu s tom presudom.
U nastavku želimo ukazati na najvažnija pravomoćna rješenja kojima je stvorena respektabilna sudska praksa važna za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj, ali prije svega za zaštitu obitelji i njihovih domova. Vjerujemo da je ta praksa izuzetno važna za demografiju Republike Hrvatske, jer će omogućiti svim obiteljima čiji su članovi ugovorili nepoštene kredite da djeluju preventivno i zaštite svoje domove od ovrha.
Najvažnija rješenja i pravna stajališta odnosno sentence, kojima se odgađaju ovrhe nekretnina su sljedeća:
1. Rješenje i sentenca Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, Gž Ovr-467/20 od 8.10.2020., citiramo:
„Upravo iz pravnog stava presude Europskog suda C-407/18 od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. proizlazi da nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.“
2. Rješenje i sentenca Županijskog suda u Varaždinu, Gž Ovr-649/19 od 16.12.2020., citiramo:
„Međutim, kako se u prijedlogu za odgodu ovršenici pozivaju i dokazuju da su protiv ovrhovoditelja pokrenuli parnicu radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora o kreditu, kroz pravni stav izražen u presudi Suda EU C 407/18 proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive, i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenici ne bi bili dužni u konkretnoj situaciji u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.“
3. Rješenje i sentenca Županijskog suda u Varaždinu, Gž Ovr-7/21 od 26.1.2021., citiramo:
„Sud Europske unije je u predmetu broj C-407/18 utvrdio da ‘Direktivu 93/13 treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Stoga, polazeći od utvrđenja da je i ovaj konkretni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača, da su ovršenici kao tužitelji pokrenuli pojedinačni parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti konkretnog ugovora o kreditu, te da su se ovršenici pozvali na pravo na dom, ocjena je ovog suda, da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a za određivanje odgode do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.“
4. Rješenje i sentenca Županijskog suda u Osijeku, Gž Ovr-45/21 od 1.2.2021., citiramo:
„U ovršnim predmetima u kojima je banka pokrenula ovrhu radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu kada je potrošač, koji je predložio odgodu ovrhe, podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu između trgovca i potrošača u obliku javnobilježničkog akta, polazeći od stajališta Suda Europske unije u presudi poslovni broj C-407/18, potrebno je odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi ugovora.”
5. Rješenje i sentenca Županijskog suda u Zagrebu, Gž Ovr 1823/20, citiramo:
“Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom – ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Slijedom navedenog ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice na čije je upućivanje ovršenik pokrenut iz predmetnog ovršnog postupka i koja se vodi kod istog prvostupanjskog suda.“
Pozivamo sve ovršenike kojima su banke otkazale ugovore o kreditu odnosno kojima su jednostrano raskinule ugovore o kreditu s valutnom klauzulom CHF, da svakako na vrijeme tuže banku i zatraže utvrđenje ništetnosti ugovora podredno utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora sa zahtjevom za isplatu obeštećenja, što će im omogućiti da odgode ovrhu nekretnine najmanje do pravomoćnog okončanja sudskog postupka za utvrđenje ništetnosti.
Ako su tražbine iz kredita s valutnom klauzulom CHF cesijom već prodane novim ovrhovoditeljima, agencijama za naplatu potraživanja, ili je možda kredit otplatilo osiguravajuće društvo na temelju subrogacije, moguća je tužba i protiv banke, i protiv agencije odnosno osiguravajućeg društva, i to:
1. Protiv banke radi utvrđenja ništetnosti ugovora podredno djelomične ništetnosti ugovora, s isplatom preplaćenih iznosa do dana raskida ugovora.
2. Protiv agencije odnosno osiguravajućeg društva radi utvrđenja stvarnoga stanja duga, budući da je na dan cesije odnosno subrogacije novi vjerovnik preuzeo tražbinu koja sadrži neosnovani dio duga uslijed toga što je tražbina u CHF iznosu pretvorena u kunski iznos po tečaju na dan raskida ugovora, a ne po početnome tečaju na temelju kojega je kredit plasiran.
Tek po pravomoćnom završetku sudskih postupaka bit će moguća i ovrha nekretnine, ukoliko i nakon toga ovršenik neće biti u stanju podmiriti preostalo dugovanje.
U slučaju pravomoćnog utvrđenja ništetnosti ugovora, ništetna je i cesija odnosno subrogacija, kao i prethodno ugovorena hipoteka, pa ovrha nekretnine više neće biti moguća ni u kojem slučaju.
Poručujemo svim ovršenicima, borite se za svoja prava!
Ne dopustite nepoštenim vjerovnicima koji su vas prethodno opljačkali da vas istjeruju iz vaših domova!
Javite se za savjet Udruzi Franak na mail adresu:
franak.tuzbe@gmail.com

 

PODIJELI: Facebook Twitter Pinterest Google Plus StumbleUpon Reddit Email