HRVATSKA UDRUGA BANAKA PERFIDNO PRITIŠĆE SUCE VRHOVNOG SUDA USUSRET VAŽNOJ ODLUCI O KONVERZIJAMA!
Zagreb, 17. ožujka 2023.
Osim što su banke pokušavale utjecati na sudove medijskim pritiscima pomoću PR agencija, one naručuju i podmeću i razne druge informacije koje bismo mogli okarakterizirati psihološkim ratom, pa tako pokušavaju zaplašiti hrvatsku javnost navodnom mogućom propašću bankarskog sustava uslijed vraćanja novca koji je otet na nepošten način hrvatskim potrošačima koji su ugovarali CHF kredite.
HUB svojim priopćenjima s jedne strane te pojedini profesori prava s druge strane u medijima iznose čitav niz neistina kojima žele zaplašiti javnost, a jedini razlog zašto to rade jest nastojanje da se bankama omogući zadržavanje novca koji im ne pripada, što je glavni razlog da uprave banaka godinama dobivaju značajne bonuse. Hoće li uprave te bonuse zarađene na muci hrvatskih potrošača vratiti bankama, jednom kada europska pravda dođe i u Hrvatsku?
Premda je svijet u krizi, i premda pojedine velike banke u drugim državama jesu u problemima, takav scenarij u Hrvatskoj nije vjerojatan. Ta se tvrdnja zasniva na činjenicama, koje glase ovako, a mogu biti provjerene kako u HUB-u, tako i u HNB-u koji je nadležan za nadzor banaka:
1. Hrvatske banke ostvarile su od 2013. do kraja 2022. nakon svih izdvajanja dobit u iznosu od 4,5 milijardi eura, od čega su samo u zadnje dvije godine za vrijeme najveće moguće, i još uvijek rastuće gospodarske krize ostvarile dobit od 1,4 milijardi eura.
2. Osim ogromne dobiti, banke posjeduju ogromnu likvidnost, koja je u prosincu 2022. iznosila 13,9 milijardi eura.
3. Na temelju već podnesenih tužbi banke su dužne hrvatskim potrošačima oko 700 milijuna eura.
4. Procjenjujemo da bi u optimalnom slučaju s podignutih 70 % od 125.000 mogućih tužbi, na kraju bankarski sektor bio dužan potrošačima oštećenim u slučaju franak (tu računamo i konvertirane i nekonvertirane kredite) oko 1,5 milijardi eura koje bi onda banke isplatile u sljedeće 3 do 4 godine, s obzirom na brzinu donošenja pravomoćnih presuda u Hrvatskoj.
U tom kontekstu pozivamo se na mišljenje ekonomista prof.dr.sc. Drage Jakovčevića, koje prenosimo u cijelosti:
„Za sve kredite u CHF-u, bez obzira jesu li donesene presude ili se očekuju presude u korist dužnika, banke su, vodeći se načelom opreza, morale u poslovnim knjigama iskazati rezerviranja. Vrijednost rezerviranja za kredite CHF utječe na smanjenje profitabilnosti banaka i nema učinaka na likvidnost. Usprkos tome banke su za 2022. ostvarile najveće prinose na kapital u zadnjih 10 godina. Kad je riječ o likvidnosti, početkom ove godine, a s obzirom na priključenje monetarnoj uniji i drastičnom smanjenju obvezne rezerve, bankama su se s računa HNB-a vratili novci koji se mjere u milijardama eura. Dakle, danas je likvidnost hrvatskog bankarstva nikad bogatija. Ako bi se po očekivanim presudama morali obeštetiti dužnici to ne može biti novčani odljev odjednom za sve presude po pojedinim bankama niti bankarstva u cjelini. Prema tome, likvidnost bankovnog sustava ne može biti ugrožena. Stoga je upozorenje banaka da bi zbog presuda CHF moglo doći do nelikvidnosti, nestabilnosti i nesigurnosti bankovnog sustava, ništa drugo nego ucjena i pritisak na hrvatsko pravosuđe.“
Dakle, i u slučaju „najcrnjeg“ scenarija za banke, kada bi u jednom danu morale platiti svih 1.5 milijardi eura koje predviđamo da će biti utužene, ostalo bi im ukupno 11 milijardi eura likvidnosti.
Naravno, to se neće dogoditi u jednom danu, nego u nekoliko sljedećih godina. Drugim riječima, za banke je obeštećenje potrošača jednostavno i izdrživo, i jedini koji bi u tom slučaju „stradali“ bili bi manji i veći bankarski menadžeri koji u sljedećih nekoliko godina zbog nešto lošijeg poslovanja, ali i dalje sa zavidnim dobitima i zavidnom likvidnošću, ne bi dobili planirane bonuse.
Mjesta strahu i panici od propasti monetarnog sustava u Hrvatskoj nema!
Naprotiv, dvije milijarde eura vraćenih sudskim presudama u proračune hrvatskih obitelji, bio bi zamašnjak cijelom hrvatskom gospodarstvu. Porasla bi potrošnja, porasla bi gospodarska aktivnost općenito, proračun bi bio puniji, a na kraju bi čak i banke u svemu tome ponovo profitirale, jer bi uslijed narasle kreditne sposobnosti mogle plasirati nove kredite, ovaj put zakonite i poštene, bez potrebe da bezočno varaju građane kao što su to činile s CHF kreditima.
Uostalom, upravo to se već jednom dogodilo i to nakon konverzije CHF kredita, kada su nakon otpisivanja 900 milijuna eura 2015. i uslijed toga gubitka od 666 milijuna eura imale povijesno rekordnu dobit sljedeće 2016. u iznosu od 800 milijuna eura!
Poručujemo hrvatskoj javnosti, a prije svega hrvatskoj izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti da bi napokon trebali preuzeti odgovornost i omogućiti prevarenim hrvatskim građanima da dođu do novca koji im je nezakonito, na prevaru oduzet. Nedopustivo je da se banke jeftinim PR-om i naručenim pravnim „mišljenjima“ izvuku od nepoštenih, nemoralnih, i nesavjesnih radnji koje su poduzimale. Naročito pozivamo Hrvatsku narodnu banku da napokon počne obavljati regulatornu funkciju koja joj je zakonom propisana i umjesto da štite banke, kao da su im ortaci, napokon zaštite hrvatske građane, kao što su u istim slučajevima svoje građane štitile ostale narodne banke u Uniji. Prisjetimo se, Austrijska narodna banka naložila je tako austrijskim bankama da ne smiju plasirati toksične kredite bez upozorenja potrošačima, dok su s druge strane upravo austrijske banke u Hrvatskoj bile glavni generator kredita u švicarcima.
Uvjereni smo da su hrvatski suci ipak dobro informirani, da analiziraju tokove novca, čitaju biltene Hrvatske narodne banke, pa da stoga ne osjećaju psihološki pritisak zbog laži koje se namjerno i svjesno serviraju javnosti, s ciljem da se utječe na sudstvo kako bi ono odustalo od prava Europske unije i od pune zaštite potrošača, a u korist nesavjesnih pravnih osoba, kolektivno osuđenih banaka zbog plasiranja 125.000 ništetnih ugovora o kreditu. Mi znamo da će u konačnici hrvatski potrošači dobiti punu zaštitu, samo je pitanje hoće li to doživjeti od onih koji bi im to morali pružiti – hrvatskog pravosuđa – ili će to morati potražiti i dobiti od europskih institucija!
