ZAVRŠILA JE ERA MIROSLAVA ŠEPAROVIĆA, ERA KOJU PAMTIMO PO DOBRU
Završila je jedna velika era Ustavnog suda, era u kojoj se odlučivalo o mnogim tužbama koje su bile presudne za potrošačka prava.
Sve se to događalo pod predsjedanjem predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića čiji mandat je završio 30. rujna 2025., koji je potpuno nepravedno u javnosti ponekad prozivan, umjesto da je percipiran kao predsjednik Ustavnog suda koji je za vrijeme njegova mandata brzo i odlučno donosio izuzetno važne odluke bitne za desetke, pa i stotine tisuća hrvatskih građana.
No, iako on više nije predsjednik Ustavnog suda, još će 6 mjeseci (vrlo vjerojatno) obavljati dužnost ustavnog suca zajedno s ostalom dvojicom sudaca čiji mandat je istekao, ali novi suci još uvijek nisu izabrani.
Umjesto nacifranih hvalospjeva, mi ćemo pobrojati neke od najvažnijih odluka Ustavnog suda unazad zadnjih desetak godina, sve pod predsjedanjem suca Miroslava Šeparovića:
1. Prva velika odluka bila je odluka U-III-2521/2015 i dr. iz prosinca 2016. kojom je ukinuta odluka Vrhovnog suda RH iz kolektivnog postupka u slučaju franak u dijelu koji se odnosio na ništetnost valutne klauzule CHF. Nakon toga, u ponovljenom postupku Vrhovni sud je ukinuo istu takvu odluku Visokog trgovačkog suda te je u ponovljenom postupku VTS potvrdio pravomoćnost ništetnosti valutne klauzule CHF, a zatim su tu presudu potvrdili i Vrhovni sud, i Ustavni sud i konačno Europski sud za ljudska prava.
2. Drugom bitnom odlukom U-III-2922/2018 od 20.2.2020. odbijena je ustavna tužba Zagrebačke banke po reviziji Rev-2245/2017 te je time potvrđen stav Vrhovnog suda RH da je kolektivnom tužbom prekinut tijek zastare potraživanja na temelju ništetnosti utvrđene kolektivnom presudom te pravomoćnošću presude taj tijek zastare počinje teći ispočetka. Ta presuda poslužila je i kao dodatni temelj za konačno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o zastarama potraživanja na temelju ništetnosti iz 2022. godine.
3. Sljedeća velika odluka jest odluka U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. kojom je odbijanjem i odbačajem ustavnih tužbi banaka potvrđena revizijska odluka Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018 te je potvrđena i pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017, a tim dvjema potvrđenim presudama konačno je potvrđena kolektivna presuda suca Radovana Dobronića P-1401/2012 te je konačno valutna klauzula proglašena ništetnom u potrošačkim ugovorima ugovorenim u osam komercijalnih banaka između 2004. i 2008. godine.
4. Sljedeća bitna odluka donesena je 30. lipnja 2022. pod oznakom U-III-5458/2021. To je odluka koja nam se na prvi pogled nije svidjela, jer je njome promijenjen stav Vrhovnog suda RH da se zaposlenici banaka ne moraju saslušavati na okolnosti ugovaranja potrošačkih kredita, ali ipak smo kasnije shvatili da je odluka i utemeljena, i potrebna, prije svega zbog toga da potrošači ne bi gubili sporove na Europskom sudu za ljudska prava zbog nejednakosti oružja, a tom presudom ukratko je određeno:
– zaposlenici banaka koji su sudjelovali u ugovaranju kredita, a na zahtjev tužene banke, moraju se ispitati na okolnosti ugovaranja konkretnog kredita
– zaposlenik koji nije sudjelovao u ugovaranju ne može se smatrati vjerodostojnim svjedokom, a u takvom slučaju kada nije moguće ispitati zaposlenika koji je ugovarao kredit teret dokaza jest na banci, drugim riječima, prihvatit će se samo svjedočenje potrošača u tom postupku
– potvrđeno je također i to da javni bilježnik nije vjerodostojni svjedok za utvrđenje predugovorne informiranosti potrošača o kreditnom proizvodu.
Uglavnom, nakon te presude potrošači su i dalje normalno i bez ikakvih problema dokazivali da nisu bili informirani o rizicima i bitnim karakteristikama nepoštenih ugovornih odredaba, bilo na temelju svjedočenja zaposlenika banaka, bilo bez tih svjedočenja jer banke nisu imale vjerodostojne svjedoke.
5. Odlukom U-III-3994/2021 od 5. lipnja 2024. utvrđeno je da banke moraju potrošačima na njihov zahtjev dostavljati svu potrebnu dokumentaciju iz kredita, što je prethodno već utvrdio i AZOP, a tom odlukom Ustavnog suda potvrđeno je da je odluka AZOP-a pravilna.
Osim navedenih odluka, Ustavni sud odbio je ili odbacio na desetke ustavnih tužbi banaka zbog prigovora na priznavanje statusa potrošača, zatim na tijek zateznih kamata zbog nepoštenog stjecanja, zatim vezano za klijente Slavonske banke čiji je slijednik Addiko banka itd.
Nadamo se, nakon svega, da će u nastavku djelovanja Ustavni sud nastaviti donositi odluke u duhu prava Europske unije i potpuno u skladu s hrvatskim pravom, a prije svega s nestrpljenjem očekujemo njegove odluke o sljedećim pitanjima:
1. Pitanje ništetnosti cijelih ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima.
2. Pitanje prava na puno obeštećenje potrošača koji su konvertirali CHF kredite u EURO kredite na temelju tzv. Zakona o konverziji.
Budući da se radi o predmetima od kojih se na stolu Ustavnog suda neki nalaze već i preko dvije godine, nadamo se da će predmeti biti riješeni za vrijeme mandata svih sadašnjih sudaca, očekivano do kraja 2025.
Bivšem predsjedniku Ustavnog suda, i još uvijek sucu Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću želimo puno zdravlja i mira u nastavku njegova životnoga vijeka. Hvala mu na svemu što je činio kako bi obranio dignitet Ustavnog suda koji se pokazao izuzetno važnim subjektom u popravljanju nekih pogrešnih odluka Vrhovnog suda RH, koje su bile protivne i hrvatskom pravu, i pravu Unije.
Nadamo se da će Vrhovni sud RH nakon očekivanih novih odluka Ustavnog suda morati opet na popravni ispit povodom pogrešnih arbitrarnih presuda vezano za ništetnost cijelih ugovora i vezano za prava potrošača s konvertiranim kreditima.
Možemo na kraju zaključiti da je Ustavni sud bio zadnjih desetak godina uspješan korektivni faktor, posebice u području potrošačkih prava, čime je pomogao sucima Vrhovnog suda RH da se Republika Hrvatska ne sramoti na Europskom sudu za ljudska prava te da građani koji su bili privremeno oštećeni lošim suđenjem pojedinih sudaca Vrhovnog suda RH, ipak na kraju dočekaju pravdu. Neka se takva praksa Ustavnog suda nastavi i dalje.
