VRHOVNI SUD JE ODLUČIO DA TUŽENA BANKA PLAĆA SVE TROŠKOVE POSTUPKA, MADA JE TUŽITELJ DOBIO ALTERNATIVNI, A NE GLAVNI TUŽBENI ZAHTJEV!
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Vrhovni sud RH potvrdio je 17. travnja 2025. presudom i rješenjem Rev-1471/2024 sljedeće pravno shvaćanje:
„Kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva (isticanja podrednih tužbenih zahtjeva), kada tužitelj uspije u jednom od njih, u pogledu određivanja troška parničnog postupka smatrat će se da je u cijelosti uspio u sporu i u skladu s tim će mu se odrediti trošak postupka, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva i samo za one radnje koje su bile potrebne za donošenje odluke u pogledu tog dijela zahtjeva.“
Presuda je donesena na temelju revizije koordinatora ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak, Gorana Aleksića, koja je podnesena povodom dvaju pravnih pitanja, i to kao prvo – pitanje ništetnosti cijelog ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom te kao drugo – pitanje prava na troškove sudskog postupka ako se ne prihvati prvi, nego samo podredni tužbeni zahtjev.
Najprije je Županijski sud u Splitu pravomoćno odbio utvrditi ništetnost cijelog ugovora i utvrdio je ništetnost promjenjive kamatne stope uz utvrđenje da svaka strana plaća svoje parnične troškove, da bi onda na temelju revizije Vrhovni sud RH također odbio utvrditi ništetnost cijelog ugovora, ali je preinačio dio presude vezano za troškove sudskog postupka, tako da Addiko banka mora Aleksiću u potpunosti namiriti troškove postupka prvog i drugog stupnja te troškove revizijskog postupka.
Mi smo već izvijestili javnost da je pitanje ništetnosti cijelog ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom ujednačeno pravnim shvaćanjima svih vijeća Vrhovnog suda na način da se ništetnost cijelog ugovora odbija.
Obrazloženja su za nas neprihvatljiva, pa tako npr. sva vijeća VSRH kažu da valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa uopće nisu bitni sastojci ugovora, da su bitni sastojci ugovora iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, da valuta i kamata jesu vezane uz uvjete vraćanja, ali svejedno ne uzrokuju ništetnost cijelog ugovora te da je utvrđenjem ništetnosti samo dijela ugovornih odredaba, a ne i cijeloga ugovora odnosno cijelih ugovornih odredaba, uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visoku razinu zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasno funkcioniranje tržišta i tržišnih sloboda, s druge strane.
Tužitelj Aleksić najavio je da će podići ustavnu tužbu protiv toga dijela presude, jer su izreke vijeća VSRH kontradiktorne, u koliziji su same sa sobom te nisu u skladu s pravom Unije.
Naime čitav niz presuda Suda Unije nedvojbeno govori da valutna klauzula jest glavni predmet ugovora, da promjenjiva kamatna stopa jest cijena kredita te da ništetnost samo jednog od tih dvaju sastojaka uzrokuje ništetnost cijelog ugovora, osim ako potrošač tu ništetnost ne želi jer bi bila štetna po njega (npr. presude Suda Unije C-118/17 i C-655/20).
Ono što je pozitivno u konkretnoj presudi, i što želimo naglasiti kao važno za sve potrošače tužitelje, prije svega one s konvertiranim kreditima, jest činjenica da u slučaju postavljanja prvog najvećeg tužbenog zahtjeva te podredno manjih zahtjeva, sud mora uvažiti da je u slučaju prihvaćanja manjeg zahtjeva tužitelj uspio u potpunosti sa svojom tužbom, ali mu se troškovi priznaju prema vrijednosti predmeta spora (VPS) za presuđeni tužbeni zahtjev. Ista je stvar ako se radi o deklaratornim pravnim pitanjima ili o kondemnatornom zahtjevu za isplatu.
Drugim riječima, ako netko vodi postupak u kojem traži isplatu na temelju utvrđenja ništetnosti ugovora, svakako treba postaviti i zahtjev za isplatu na temelju ništetnosti pojedinih odredaba, dok potrošači s konverzijama trebaju postaviti podredno zadnji zahtjev samo za isplatu zatezne kamate dospjele do dana konverzije, jer postoji i takvo shvaćanje Vrhovnog suda RH budući da na najvišem sudu nije ujednačena sudska praksa. Na taj način će tužitelji izbjeći plaćanje sudskih troškova u bilo kojoj od spomenutih varijanti presuda. Ista je stvar i sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora, kao u konkretnoj presudi, pa je potrebno kao prvi zahtjev postaviti ništetnost cijelog ugovora te podredno ništetnost ugovornih odredaba, gdje u slučaju prihvaćanja podrednih zahtjeva opet banka plaća sve nastale sudske troškove.
Presudu možete preuzeti ovdje.
