Zagreb, 16.9.25.

Visoki trgovački sud u vijeću sastavljenom od sutkinja  Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice, i Kristine Saganić, članice vijeća, 26. ožujka 2025. pravomoćno je presudio presudom Pž-1318/2024 sljedeće:

1. Utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odnosno kamatne marže jednostranom odlukom RBA banke u ugovoru o kreditu ugovorenom s pravnom osobom „Kostel promet d.o.o.“

2. RBA mora tužitelju pravnoj osobi „Kostel prometu d.o.o.“ platiti 38.370 eura obeštećenja što zajedno sa zateznim kamatama iznosi oko 112.000 eura (u kreditu ugovorenom u iznosu oko 740.000 eura).

3. RBA mora platiti još i oko 9.000 eura sudskih troškova

4. Zastare potraživanja nema, pa RBA mora uplatiti puni iznos obeštećenja i zateznih kamata.

U konkretnom ugovoru o kreditu RBA je s tužiteljem „Kostel promet d.o.o.“ ugovorio odredbu o kamatnoj stopi koja se mijenja na temelju promjenjivog parametra u visini jednomjesečnog Libora uvećanog za kamatnu maržu od 3,6 postotnih bodova. Ta ugovorna odredba potpuno je pravilno ugovorena.

Međutim, RBA je dodatno unaprijed standardiziranim tipskim ugovorom ugovorio „da je kamatna marža (koja je već ugovorena u visini 3,6 postotnih bodova) promjenjiva sukladno odluci kreditora“.

Ta ugovorna odredba utvrđena je ništetnom, budući da nije dopušteno ugovarati odredbu o cijeni na način da cijenu tijekom ugovornog odnosa kreditor može mijenjati svojim samovoljnim odlukama, bez unaprijed utvrđenih kriterija koji ne smiju ovisiti o volji kreditora. Takva ugovorna odredba nije dopuštena budući da je to suprotno odredbama članaka 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima, kojima je propisano da ugovorna odredba, a u konkretnom slučaju to je cijena kredita, mora biti odrediva. Naime, kamata odnosno cijena kredita koju kreditor svojevoljno mijenja bez tržišnih kriterija jest neodrediva cijena, koja je zbog te neodredivosti ništetna.

Utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatne marže, tužitelj je dobio pravo na naplatu svih razlika između naplaćenih kamata i kamata koje se temelje na formuli prema kojoj se kamatna stopa utvrđuje na način da se vrijednost jednomjesečnog Libora uveća za 3,6 postotnih bodova uz obračun zateznih kamata od dana kada je razlika nastala do dana naplate obeštećenja.

Sve u svemu, tužitelj je dobio zajedno sa zateznim kamatama natrag 112.000 eura što čini 15 % iznosa realiziranog kredita.

Zastare potraživanja nema, jer je petogodišnji rok zastare potraživanja počeo teći tek pravomoćnim utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora.

Ta presuda još je jedan dokaz da nema nikakve razlike između pravnih osoba i potrošača kada su u pitanju kamatne stope, i da odredbe o kamatnim stopama nemaju nikakve veze s valutnom klauzulom. Promjenjive kamatne stope potencijalno su ništetne u svim kreditima ugovorenim prije 2013. bez obzira na valutnu klauzulu, jer su banke u pravilu nezakonito ugovarale kamatu koja se mijenja samovoljnom odlukom banke.

Ako je banka (ili leasing društvo) ugovorila kamatnu stopu na način da se ona mijenja jednostranom odlukom banke ili leasing društva, ako je nakon toga ta kamatna stopa povećavana ili čak nije niti smanjivana u skladu s promjenom promjenjivog parametra, korisnik kredita bio on pravna osoba ili potrošač, ima pravo na sve razlike koje su neosnovano naplaćene uz pripadajuće zatezne kamate sve do dana konačne isplate obeštećenja.

U konkretnom slučaju, tužitelj je dobio natrag 15 % realiziranog kredita, a pritom zatezne kamate iznose čak oko 190 % glavnice obeštećenja. Mora se priznati da to uistinu nije malo, i da se svakoj fizičkoj i pravnoj osobi  vrijedi potruditi, pronaći odvjetnika i tužiti banku kako bi svoj novac vratili u svoj kućni ili poslovni novčanik.

Udruga Franak svakom potrošaču i pravnoj osobi može pomoći na način da analizom ugovora utvrdi njihova prava te ih uputi što im je za činiti, a sva pitanja moguće je postaviti na mail adresi:

pravo.udrugafranak@gmail.com

PODIJELI: