USTAVNI SUD PONOVO VRAĆA LJUDIMA VJERU U PRAVDU!
UKINUTA JE POGREŠNA ODLUKA VRHOVNOG SUDA ZBOG KOJE BI ŠIBENSKI TUŽITELJ PROTIV OTP BANKE BIO OŠTEĆEN ZA 40.000 EURA!
Zagreb, 21. lipnja 2024.
Ustavni sud naložio je 4. lipnja 2024. presudom U-III-5003/22 Vrhovnom sudu ponavljanje postupka u kojem je VSRH najprije odbacio reviziju Šibenčanina Ivana Petkovića po predmetu u kojemu OTP banka mora po prvostupanjskoj nepotvrđenoj presudi isplatiti oko 30.000 eura obeštećenja i oko 6.000 eura sudskih troškova.
Osim toga, Ustavni sud mu je dodatno dosudio 2.295 eura naknade za povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Umjesto da tužitelj bude obeštećen kao što je presudio Općinski sud u Šibeniku, pogreškom vijeća Županijskog suda u Puli i pretjerano formalističkim odbacivanjem revizije na Vrhovnom sudu RH uslijed nenamjerne omaške tužiteljeva odvjetnika, tužitelj je morao platiti OTP banci 26.000 kuna (3.450 eura) njezina troška umjesto da bude obeštećen.
Drugim riječima, nepošteni trgovac je bio nagrađen, a prevareni klijent bio je kažnjen.
Na tužiteljevu sreću, i zahvaljujući njegovoj vlastitoj upornosti, Ustavni sud usvojio je njegovu ustavnu tužbu, i time je postalo vrlo izgledno da će na kraju ipak biti potvrđena prvostupanjska presuda, i time će pravda biti u svoj njezinoj punoći zadovoljena.
Osim što je ukinuta formalistička odluka Vrhovnog suda koji nije imao pravo odbaciti reviziju, potrošaču je dosuđeno i 2.295 eura naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, budući da je postupak trajao ukupno 9 i po godina, što je Ustavni sud ocijenio kao a priori predugi rok trajanja postupka.
Potrošač Ivan Petković najprije je dobio na Općinskom sudu u Šibeniku pravo na isplatu zajedno sa zateznim kamatama cca. 30.000 eura obeštećenja zbog nezakonito naplaćenih kamata i nezakonito naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita te još 6.000 eura sudskih troškova.
Nažalost, Županijski sud u Puli na temelju žalbe OTP-a potpuno je pogrešno preinačio tu presudu u korist OTP banke, tvrdeći da je potrošač diplomirani ekonomist i da kao takav mora razumjeti ugovor.
Tužiteljev odvjetnik nakon toga je učinio u reviziji omašku u formalnom smislu, jer nije postavio pravilno pitanje, i Vrhovni sud je reviziju unatoč izvrsnoj revizijskoj argumentaciji odbio zbog te formalne pogreške, a ne zbog toga što potrošač Petković ne bi bio u pravu.
Umjesto da se preda, Ivan Petković napisao je ustavnu tužbu, i poslao je na Ustavni sud, s obrazloženjima:
– da je u reviziji učinjena samo formalna pogreška, za koju je odgovoran tužiteljev odvjetnik, a ne tužitelj
– da je na prvom stupnju sve pravilno utvrđeno uz provedeni dokazni postupak
– da činjenica kako je on bio diplomirani ekonomist nije presudna u utvrđenju toga da je on potrošač, pri čemu se pozvao na presudu Suda EU C-198/20, koja glasi:
„Na zaštitu predviđenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima imaju pravo svi potrošači, a ne samo onaj koji se može smatrati ‘prosječnim potrošačem’, koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan.“
– da je čak i za pravne osobe kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke ništetna, pa u tom smislu čak i nije bitan status potrošača
– da je Vrhovni sud pretjeranim formalizmom uzrokovao da tužitelj koji jest potrošač na kraju plati banci 26.000 kuna sudskih troškova, umjesto da banka isplati njemu značajno obeštećenje
– usporedio je tužitelj taj proces s procesom protiv nekog ubojice, u kojem bi se ubojica pustio da slobodno šeta samo zbog formalnih pogrešaka, a dokazano je nedvojbeno da je ubio čovjeka, kao što je nedvojbeno utvrđeno da banka jest ugovorila ništetne ugovorne odredbe.
Ustavni sud još jednom je bio na visini zadatka, kao i desetke puta prije toga kada je građansko obvezno pravo ili potrošačko pravo u pitanju te je ukinuo odluku Vrhovnog suda i dodatno dosudio pravičnu naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku sa sljedećim obrazloženjima:
1. Formalna pravila ne smiju biti prepreka sudskoj zaštiti.
2. Vrhovni sud nije niti pokušao pravilno interpretirati odredbe Direktive 93/13, nego je pretjerano formalistički odbacio reviziju zbog toga jer u reviziji nije bilo postavljeno konkretno pitanje, nego samo zahtjev za preinaku drugostupanjske presude.
3. Vrhovni sud je formalistički odbacio reviziju, a pritom uopće nije obratio pozornost na argumentaciju u samoj reviziji iz koje je očigledno da postoji neujednačena praksa županijskih sudova po pitanju ništetnih kamatnih stopa, koja je upravo i dovela do pravne nesigurnosti.
4. Vrhovni sud je postupovni propis protumačio suprotno njegovu legitimnom cilju, i time je umanjio podnositelju tužbe samu bit prava na pristup sudu.
5. Iako je tužitelj mogao tehnički razumjeti ugovorne odredbe, nije mogao ni na koji način predvidjeti buduće promjene kamatnih stopa.
6. Pravno stajalište višeg suda kako je tužitelju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila razumljiva, po stavu Ustavnog suda jest arbitrarno i protivno je ustavnim jamstvima.
Nakon ukidne odluke Ustavnog suda, Vrhovni sud ima dvije mogućnosti:
1. Preinačiti presudu Županijskog suda u Puli, čime bi potvrdio presudu Općinskog suda u Šibeniku.
2. Ukinuti presudu Županijskog suda u Puli i vratiti predmet na ponavljanje postupka tome istom sudu.
Mi smatramo da nema razloga za ponavljanje postupka u Puli, jer je Općinski sud u Šibeniku proveo dokazni postupak, nije pogriješio u primjeni materijalnog prava i ne postoji razlog za nastavak odugovlačenja postupka, nego se može i mora odmah utvrditi da je presuda iz Šibenika meritorna, a to znači da OTP banka Ivanu Petkoviću mora:
1. Vratiti već uplaćene sudske troškove u iznosu 3.450 eura.
2. Uplatiti zajedno sa zateznim kamatama obeštećenje u iznosu oko 30.000 eura.
3. Platiti sudske troškove u iznosu oko 6.000 eura.
Radi se o ukupno 40.000 eura koje OTP banka duguje tužitelju Petkoviću, i koji nakon odluke Ustavnog suda i ponovljenog postupka na VSRH-u ipak neće ostati u vlasništvu nepoštene banke.
Ako Vrhovni sud ponovno bude odugovlačio, čak je moguća nova ustavna tužba radi nove povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Čestitamo tužitelju Ivanu Petkoviću na upornosti i izvrsno sročenoj ustavnoj tužbi, a Ustavnom sudu čestitamo na kontinuitetu i dosljednosti u primjeni ustavnog prava!
