USTAVNI SUD JE ODBACIVANJEM USTAVNIH TUŽBI DVIJU BANAKA POTVRDIO STAJALIŠTE VRHOVNOG SUDA RH: „POTROŠAČI S KONVERZIJAMA IMAJU PRAVNI INTERES ZA SUDSKO UTVRĐIVANJE NIŠTETNOSTI UGOVORA!“
Udruga Franak na konferenciji za tisak upoznala je javnost s najnovijim odlukama Ustavnog suda, koje su važne za potrošače s konvertiranim kreditima. Na konferenciji su govorili odvjetnik Igor Metelko, voditeljica ureda Udruge Franak Sandra Žiga te koordinator ekonomsko-pravnog tima Goran Aleksić.
Ustavni sud odbacio je dvije ustavne tužbe banaka kojima je potvrđeno da su redovni sudovi, zaključno s Vrhovnim sudom RH, pravilno odlučili kada su potvrdili da potrošači imaju pravo utvrđivati ništetnost ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora nakon provedene konverzije tijekom 2015. odnosno 2016. godine.
Važno je naglasiti i to da je po jednom od tih dvaju predmeta dosuđena isplata obeštećenja za preplaćene kamate koje je potrošaču Privredna banka Zagreb već uplatila zajedno sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu oko 13.000 eura.
Ustavni sud je tako 5. travnja 2023. Rješenjem U-III-5853/2020 odbacio ustavnu tužbu Addiko banke, a 28. lipnja 2023. Rješenjem U-III-1995/2023 odbacio je ustavnu tužbu Privredne banke Zagreb.
Ukratko, tim rješenjima utvrđeno je sljedeće:
1. Odbačene su ustavne tužbe banaka protiv presuda iz konvertiranih kredita.
2. U oba slučaja ugovorne odredbe o kamatama i valutnoj klauzuli CHF iz temeljnih CHF ugovora su ništetne.
3. U oba slučaja, sudovi su utvrdili da potrošač ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba iz temeljnog ugovora, za koje su iznijeti dostatni i relevantni razlozi.
4. Bankama na sudovima nisu povrijeđena nikakva ljudska prava i slobode, nije povrijeđeno pravo na jednakost oružja, niti je povrijeđeno pravo na jednakost pred sudovima i banke nisu u tim postupcima stavljene u nepovoljniji položaj od drugih osoba pred sudovima.
5. Ustavne tužbe nisu otvorile nikakva pitanja povrede ustavnih ili konvencijskih prava banaka.
6. Banke nisu uspjele dokazati da bi izreke sudova bile proizvoljne ili arbitrarne, i zbog toga su obje ustavne tužbe odbačene.
Tim dvama rješenjima Ustavnog suda ispunjene su i zadnje potrebne pretpostavke kako bi Vrhovni sud mogao meritorno odlučiti o tome imaju li potrošači s konvertiranim kreditima, osim na utvrđenje ništetnosti, također pravo i na obeštećenje na temelju izuzeća ništetne promjenjive kamatne stope i ništetne valutne klauzule CHF u temeljnom CHF ugovoru, ako konverzijom obeštećenje nije postignuto. Mnogobrojnim vještačenjima koja su već provedena na prvome stupnju u više desetaka predmeta utvrđeno je baš u svakom pojedinačnom postupku da konverzijom obeštećenje nije postignuto.
Drugim riječima, ništetnost nikada ne prestaje, ništetnost nije moguće konvalidirati odnosno popraviti, i svatko se na ništetnost ima pravo pozivati vječno. Unatoč tomu, naš Vrhovni sud još uvijek nije odlučio ima li potrošač nakon utvrđenja ništetnosti pravo i na posljedice te ništetnosti odnosno na vraćanje svega onoga što je banka neosnovano stekla primjenom ništetnih ugovornih odredaba. Kada bi odgovor Vrhovnog suda bio negativan, onda bi se time upravo institut ništetnosti potpuno obezvrijedio, i time bi Vrhovni sud taj institut učinio najobičnijom besmislicom.
Osim toga, i Sud EU je u svojoj odluci C-596/15 u paragrafu 85. izrekao kako pravni interes za utvrđivanje ništetnosti isključuje mogućnost da nakon toga tužitelj ne bi imao pravo na obeštećenje, citira se:
„85 Postojanje pravnog interesa tužitelja pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela (presude od 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C 362/05 P, EU:C:2007:322, t. 42. i navedena sudska praksa; od 17. travnja 2008., Flaherty i dr./Komisija, C 373/06 P, C 379/06 P i C 382/06 P, EU:C:2008:230, t. 25., i od 4. lipnja 2015., Andechser Molkerei Scheitz/Komisija, C 682/13 P, neobjavljena, EU:C:2015:356, t. 25.). Nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljni ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu (vidjeti po analogiji presudu od 9. lipnja 2011., Evropaïki Dynamiki/BCE, C 401/09 P, EU:C:2011:370, t. 49. i navedenu sudsku praksu).“
U skladu sa svim tim činjenicama, očekujemo da se konačno suci na Vrhovnom sudu usuglase oko prava potrošača, i to na temelju Ustava, zakona i prava EU-a, a ne na temelju političkih manipulacija i raznih lobističkih bankarskih pritisaka koji su očigledni, a provode se putem medijskih plaćenih objava te putem „pravnih“ članaka profesora prava koji se ponašaju nemoralno radeći u interesu nesavjesnih banaka.
Imaju li bankari i anti-potrošačka politika Vlade RH utjecaj čak i na suce Vrhovnog suda teško je reći, ali sumnjati imamo pravo i na to da je dio sudaca pod jakim utjecajem bankarskog lobija i političkih interesa. Mi vjerujemo da to ipak nije većina sudaca, nego samo manjina koja neće biti presudna u konačnom odlučivanju. Uostalom, relativna većina od desetoro sudaca u prosincu je glasala ZA prava potrošača (njih 42 %), dok je svega šestero sudaca (njih 25 %), dakle svega 1/4 sudaca Građanskog odjela, glasalo za nepostojeće pravo banaka.
Očekujemo, i nadamo se, da će Vrhovni sud konačno, nakon što se suci vrate s godišnjih odmora, u rujnu prionuti poslu i razriješiti preostale dvije pravne dileme, a to su sljedeća neriješena pravna pitanja:
1. Pitanje prava na obeštećenje nakon konverzije na temelju izuzeća ništetnih odredaba u temeljnom ugovoru.
2. Pitanje ništetnosti cijelog ugovora s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom (ništetnom cijenom kredita) i ništetnom valutnom klauzulom (ništetnim glavnim predmetom ugovora).
Udruga Franak
PODIJELI:
