VALUTNA KLAUZULA CHF NEPOŠTENA JE, I ZBOG TOGA NIŠTETNA UGOVORNA ODREDBA!

NIŠTETNOST VALUTNE KLAUZULE CHF UZ NIŠTETNOST PROMJENE KAMATNE STOPE TEMELJI SU ZA NIŠTETNOST KOMPLETNOG UGOVORA O KREDITU!

Direktiva o zaštiti potrošača 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora osnova je i temelj europskog prava zaštite potrošača i implementirana je u hrvatski pravni sustav kroz Zakon o zaštiti potrošača te kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju. Osim toga, i Zakonom o obveznim odnosima propisane su norme koje obvezuju banke kod ugovaranja kredita. Države članice dužne su osigurati da ugovori sklopljeni s potrošačima ne sadrže nepoštene odredbe. Direktivom 93/13/EEZ jasno je propisano i to da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom, ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

Zaštita prava potrošača u Hrvatskoj dostigla je višu razinu u pogledu nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora podizanjem prve kolektivne tužbe od strane Udruge Franak (formalno Udruge Potrošač) 4. travnja 2012. godine na temelju koje danas već imamo zavidnu sudsku praksu na hrvatskim sudovima u korist potrošača radi restitucije i povrata preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora. Trenutno je na Vrhovnom sudu RH u tijeku postupak po uloženim revizijama banaka zbog presuđene ništetne valutne klauzule CHF za svih 8 banaka te zbog presuđene ništetne kamatne stope za Sberbank (predmet broj Rev-2221/2018).

Svakom novom presudom Suda EU u korist potrošača, o kojima smo vas redovno izvještavali, nadograđuje se pravna zaštita potrošača, jer su pitanja prava potrošača u EU kao i zaštita tih prava izuzetno važan dio ukupne politike EU.
Podsjećamo na najvažnije presude Suda EU koje su donesene u korist potrošača, a odnose se na ugovaranje nepoštene valutne klauzule.

1. Presuda C-26/13, mađarski predmet Kasler
Po toj presudi valutna klauzula CHF ništetna je u kreditima zbog toga jer su banke ugovarale različite tečaje za isplatu kredita i naplatu anuiteta (kupovni-prodajni tečaj). Tako je to radila OTP banka u Mađarskoj, i zbog toga je valutna klauzula CHF u mađarskim kreditima ništetna, što je kod njih i sudski, i zakonski utvrđeno.
U Hrvatskoj je primjer za ugovaranje takvoga tečaja Volksbank/Sberbank. Volksbank/Sberbank ima po toj osnovi nedvojbeno ništetnu valutnu klauzulu CHF u potrošačkim kreditima.

2. Presuda C-186/16, rumunjski predmet Andriciuc
Po toj presudi valutna klauzula CHF ništetna je u kreditima zbog toga jer banke nisu upozoravale potrošače na rizike ugovaranja takve valute, prije svega o sljedećem:
– Da je CHF valuta drugačija od valute EURO, jer HNB štiti tečaj kune u odnosu na EURO, ali ne štiti u odnosu na CHF
– Da postoji mogućnost da CHF naraste do 18% u odnosu na EURO i kunu, po prognozama MMF-a i HNB-a
– Da je CHF utočište odnosno sigurna luka za bogataše za vrijeme gopsodarske krize, pa zbog nagle kupovine velikih količina CHF valute dolazi do velikih skokova tečaja
– Da je CHF valuta kao valuta sigurna za banku, ali nije i za dužnika koji ugovara kredit, jer u slučaju rasta tečaja trošak snosi samo i jedino korisnik kredita.
Na temelju presude C-186/16 rumunjski Žalbeni sud Cluj u privatnoj tužbi potrošača pravomoćno je utvrdio da je ugovorena valuta CHF u jednome kreditu nepoštena i ništetna uz sljedeće obrazloženje:
• banka je morala kod ugovaranja kredita biti poštena, razborita i umjerena,
• potrošač laik i banka kao profesionalni financijer nisu jednaki u postupku ugovaranja kredita,
• ne postoji racionalno objašnjenje kako bi bilo pravilno da davanja potrošača narastu dvostruko, dok istodobno njegova ekonomska snaga ostane ista kao i na početku ugovornog odnosa,
• kupovna moć potrošača vezana je na domaću valutu te banka nije prije ugovaranja informirala potrošača o vrlo izglednim promjenama tečaja na njegovu štetu,
• banka nije izvršila svoju obvezu da upozori, informira i savjetuje potrošača o svim rizicima koje preuzima na sebe ugovaranjem CHF valute u kreditu.
U Hrvatskoj su baš sve banke na takav način ugovarale CHF kredite, i na tim temeljima je već kolektivno presuđeno da je takva ugovorna odredba ništetna. Presuda C-186/16 odnosi se na apsolutno sve CHF kredite u Hrvatskoj.

3. Presuda C-118/17, mađarski slučaj Dunai
Po toj presudi ukoliko je ništetna valutna klauzula CHF, Sud EU smatra da bi trebao biti ništetan i CHF ugovor, ako je to za potrošača povoljnije nego da ostane u ugovoru bez ništetne ugovorne odredbe. Osim toga, tom presudom je utvrđeno i to da zakonska konverzija mora biti ispitana u smislu je li konverzijom valute došlo do punog obeštećenja, dapače, da je nacionalni sud obvezan to utvrditi i u slučaju da obeštećenje nije postignuto, presuditi restituciju u korist potrošača.
Nedvojbeno bi po toj presudi baš svi CHF ugovori u Hrvatskoj trebali biti ništetni, ali samo ako to zatraži potrošač. Potrošač ima pravo birati – hoće li ostati u ugovornom odnosu bez valutne klauzule CHF, ili će tražiti obeštećenje ne temelju ništetnosti ugovora. U Hrvatskoj je dodatno ništetna i promjena kamate odnosno cijena kredita, pa u nekoj budućnosti s time ne bi trebalo biti dileme. CHF ugovor bi trebao biti ništetan, ako to zatražimo sudski. Isto tako, nedvojbeno je da konverzijom nismo obeštećeni, jer nismo dobili preplaćene iznose. Ipak, na kraju će o svemu tome odlučiti Vrhovni sud RH nekom od revizija ili možda čak u oglednom postupku prema novim pravilima o parničnom postupku.

4. Presuda C-260/18 koja još nije donesena, poljski slučaj Dziubak, presuda se očekuje u rujnu
Po mišljenju nezavisnog odvjetnika koje će vjerojatno biti uvaženo na sudu, valutna klauzula CHF ništetna je ukoliko je banka ugovorila primjenu svojeg tečaja u kreditu, a ne primjenu srednjeg tečaja narodne banke. Osim toga, takvi ugovori trebali bi biti i kompletno ništetni, ako to potrošač zatraži.
Takvi su ugovori u Hrvatskoj koje su ugovarale Hypo/Addiko, Volksbank/Sberbank te konačno Splitska sada OTP banka u onome dijelu koji se odnosi na bivšu Splitsku banku.
Taj dio presude primjenjiv je na te tri hrvatske banke. Osim toga, meritum presude primjenjiv je na sve banke, pa bi ugovori s ništetnom valutnom klauzulom CHF po bilo kojoj osnovi trebali biti ništetni za sve banke.

Presude Suda EU jednako su primjenjive na ugovore u Rumunjskoj, Grčkoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj i Hrvatskoj odnosno na ugovore u svim članicama EU. Naglašavamo da su u svim tim nabrojanim zemljama već donesene pravomoćne presude kako je valutna klauzula CHF nepoštena i zbog toga ništetna u ugovorima o kreditu te da banke moraju vratiti potrošačima sve preplaćene iznose koji se temelje na razlici povećanoga i početnoga tečaja CHF.
Moramo napomenuti još jednom, da su hrvatske banke u stranome vlasništvu, prije 2013., za razliku od svih ostalih banaka u EU, osim valutne klauzule CHF ugovarale i nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštenu ugovornu odredbu o izlaznoj naknadi i neodredive opće uvjete koji se mijenjaju voljom banke pa se onda uistinu otvara opravdano pitanje što je uopće u takvim ugovorima ugovoreno na zakonit način i čime bi se mogao opravdati opstanak takvih ugovora na snazi.

I na kraju, stav Suda EU najbolje se može vidjeti kroz riječi predsjednika Suda EU Koena Lenaertsa, koji je izjavio, citiramo:
„Banke ne smiju naplaćivati razliku tečaja koja nije razumna. Potrošači imaju pravo na vraćanje preplaćenih iznosa.“

Nakon svih presuda Suda EU i brojnih drugih koje ovdje nismo spomenuli, a koje štite prava potrošača, Udruga Franak smatra da Vrhovni sud RH ne može donijeti drugačiju odluku o valutnoj klauzuli CHF nego kako je već navedeno u obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.:
„Kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način o tome obavijestile potrošače, ovaj sud ocjenjuje da ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.”

Udruga Franak

PODIJELI: