PREKID OVRHE NEKRETNINE POD HIPOTEKOM JE OBVEZAN, AKO JE U TIJEKU UTVRĐIVANJE NEPOŠTENOSTI UGOVORNIH ODREDABA
NACIONALNI SUD MORA NA ZAHTJEV POTROŠAČA ILI PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI PREKINUTI OVRHU NEKRETNINE POD HIPOTEKOM SVE DOK SE NE ZAVRŠI SUDSKO UTVRĐIVANJE NEPOŠTENOSTI UGOVORA ODNOSNO UGOVORNIH ODREDABA
Zagreb, 27. lipnja 2019. Na Sudu EU donesena je nova velika i važna presuda. U jednomu slovenskom predmetu po pitanju ništetne valutne klauzule CHF, u kojemu je Addiko bank d.d. pokrenula ovrhu nekretnine pod hipotekom, Viši sud u Mariboru uputio je prethodno pitanje Sudu EU-a kojim traži utvrđenje usklađenosti slovenskog prava s pravom EU-a. Radi se o slučaju gdje je banka koja je tužena zbog nepoštene valutne klauzule CHF tražila ovrhu nekretnine zbog neplaćanja dospjelih dugova po kreditu.
Konkretni sud uputio je pitanje Sudu EU-a koje je glasilo:
„Imajući u vidu načelo djelotvornosti prava Unije, treba li Direktivu 93/13 tumačiti na način da je u ovršnom postupku sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu dužan po službenoj dužnosti odbiti provođenje ovrhe zbog toga što neposredno izvršiv javnobilježnički akt (ovršna isprava) sadržava nepoštenu odredbu, u slučaju kad, kao u konkretnom slučaju, procesni sustav države članice sudu ne daje stvarnu mogućnost da (na prijedlog ovršenika ili po službenoj dužnosti) prekine ili odgodi ovrhu do donošenja konačne odluke o nedopuštenosti odredbe koja će biti donesena u parničnom postupku koji je ovršenik pokrenuo kao potrošač?”
Pojednostavljeno, slovenski sud je pitao treba li sud koji odlučuje o pokretanju ovrhe prekinuti ovrhu, i to bilo po zahtjevu potrošača, bilo po službenoj dužnosti, ako je potrebno prethodno utvrditi nepoštenost ugovornih odredaba. Jer, ukoliko bi se ovršila nekretnina, a naknadno bi se utvrdilo da je ugovor ništetan, ili je možda ništetna neka bitna ugovorna odredba, zbog koje je možda upravo i došlo do kašnjenja u plaćanju anuiteta, ovrhom nekretnine bi potrošač bio dodatno oštećen.
U skladu s time, Sud EU jasno je i nedvojbeno odlučio:
„Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.“
Pojednostavljeno, Sud EU je odlučio da se ovršni postupak koji je banka pokrenula zbog neplaćanja anuiteta po hipotekarnom odnosno stambenom kreditu u kojemu su ugovorene nepoštene ugovorne odredbe, mora prekinuti sve dok se pravomoćno ne utvrdi nepoštenost ugovornih odredaba, bilo da će to utvrditi sam ovršni sud u ovršnom postupku, bilo da će to utvrditi parnični sud po tužbi potrošača protiv banke zbog nepoštene kamatne stope ili nepoštene valutne klauzule CHF. Naravno, u skladu s tom odlukom utvrdit će se tko je kome uistinu dužan nakon svega, a dodatno se može utvrditi da je upravo zbog nepoštenih ugovornih odredaba i došlo do kašnjenja u plaćanju, za što je odgovorna banka, a ne potrošač, pa zbog toga i sama ovrha nije niti osnovana, niti zakonita.
Savjetujemo svim odvjetnicima koji zastupaju potrošače u slučaju franak, u situaciji kada je potrošaču kredit otkazan i pod prijetnjom je ovrhe nekretnine, da svakako pozivanjem na presudu Suda EU C-407/18 zatraže prekid ovršnog postupka koji je eventualno pokrenut sve do završetka privatnoga sudskog spora pravomoćnom sudskom presudom, na temelju koje će se vjerojatno puno toga izmijeniti u korist potrošača odnosno da već u ovršnom postupku od suda traže utvrđenje ništetnosti, tim više što u Republici Hrvatskoj već postoje pravomoćne i obvezujuće presude iz spora kolektivne zaštite, pa je time i zadatak sudova znatno lakši, pošto su svi bitni sastojci ugovora o kreditu u švicarskim francima već utvrđeni ništetnim te je sasvim jasno da se na temelju takvih ništetnih ugovora ovrhe ne smiju provoditi.
Presuda se nalazi na linku:
http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text&docid=215509&pageIndex=0&doclang=HR&mode=lst&dir&occ=first&part=1&cid=7805767&fbclid=IwAR1o0ac8LAUYHld8l48ZvMEaNl1iqdtLnbplZr3BmLQkdScaTfqBgjaitj4
Udruga Franak
