PRIJAVIT ĆEMO I REPUBLIKU HRVATSKA EUROPSKOJ KOMISIJI ZBOG KRŠENJA PRAVA EU-A!

Zagreb, 23. siječnja 2023. Udruga Franak obavijestila je javnost na konferenciji za novinare da je kazneno prijavila agenticu Vlade RH pri Sudu EU, Gordanu Vidović Mesarek, zbog toga jer je dala u ime Vlade RH lažni iskaz Sudu EU po predmetu C-567/20, čime je počinila kazneno djelo opisano u članku 305. stavku 1. Kaznenog zakona, citiramo:

„Davanje lažnog iskaza

Članak 305.

(1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“

Na konferenciji su govorili Elvis Sudar, predsjednik Upravnog odbora Franka, Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima te Ana Herman, čiji predmet C-567/20 je bio ispitivan na Sudu EU.

Kaznenom prijavom neizravno je optužena upravo Vlada RH, koja iz neshvatljivih razloga umjesto za oštećene potrošače, radi i lobira u korist banaka koje su potrošače oštetile primjenom ništetnih ugovornih odredaba u CHF kreditima, za što postoji pravomoćna kolektivna sudska presuda. Vlada RH je putem svoje agentice pri Sudu EU Gordane Vidović Mesarek uputila Sudu EU 18. ožujka 2021. svoje Očitovanje po predmetu C-567/20, koje vrvi lažnim iskazima, u kojemu je Sud EU trebao odlučiti imaju li potrošači u Hrvatskoj koji su na temelju zakona konvertirali CHF kredite u euro kredite pravo na punu restituciju, kao što je to već prije odlučio po predmetima C-118/17 i C-260/18.

Očitovanje je izglasano na jednoj od sjednica Vlade RH, i to na zatvorenom dijelu sjednice te je upućeno Sudu EU. Potpisnica Očitovanja kazneno prijavljena Gordana Vidović Mesarek dala je u tome mišljenju čitav niz lažnih iskaza, koji nemaju utemeljenje niti u zakonu o konverziji, niti u činjenično-pravnoj situaciji koja je bila aktualna u vrijeme konverzije. Zbog toga je Udruga Franak kazneno prijavila dotičnu agenticu DORH-u, mada Franak smatra da je glavni krivac za takvo mišljenje Vlada RH, i to prije svih premijer Plenković te tadašnji ministri financija i pravosuđa. Temeljne izjave iz upućenog Očitovanja koje su razlog za kaznenu prijavu bile bi sljedeće:

1. Ponajprije je predložen odgovor na pitanje o pravu 55.000 hrvatskih potrošača s konverzijama koji glasi:

„ Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni zakon, temeljem kojeg je provedena konverzija ugovora o kreditu a potrošač je slobodnim i informiranim prihvaćanjem ponude za sklapanje sporazuma o konverziji, izrazio volju da ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni novim odredbama i to s retroaktivnim učinkom, čime se odrekao od pozivanja na ništetnost odredbi uklonjenih iz ugovora.“

Takav odgovor sadrži lažni iskaz, i nije utemeljen na činjenicama. Naime, agentica Vlade lažno iskazuje kada kaže da je potrošač „slobodnim i informiranim prihvaćanjem ponude za sklapanje sporazuma o konverziji, izrazio volju da ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni novim odredbama i to s retroaktivnim učinkom, čime se odrekao od pozivanja na ništetnost odredbi uklonjenih iz ugovora“. Potrošači u vrijeme kada su prihvaćali ponude banaka za sklapanje sporazuma o konverziji (kraj 2015. i početak 2016.) nikako nisu mogli izraziti volju da se ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zamijene novim odredbama, budući da, nesporno, u to vrijeme valutna klauzula u kolektivnom sporu još uvijek nije bila utvrđena ništetnom (nepoštenom), a osim toga nije bila utvrđena ništetnom niti odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi za Sberbank/Volksbank. Zbog toga se potrošači nisu mogli ni na koji način odreći prava za koje u vrijeme konverzije uopće nisu niti znali da ih imaju, niti su mogli znati da će ta prava naknadno dobiti.

2. Agentica Vlade RH fabricirala je činjenično stanje kada u točki 15. Očitovanja iskazuje:

“Iako odredba o valutnoj klauzuli u vrijeme donošenja Zakona o konverziji još nije bila u postupku kolektivne zaštite utvrđena nepoštenom i ništetnom, kriteriji za provođenje testa nepoštenosti utvrđeni u praksi Suda, a koje su hrvatski sudovi primijenili prilikom ocjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ukazivali su na visoku vjerojatnost da će i odredba o valutnoj klauzuli biti utvrđena ništetnom”.

Prava je istina kako je u to vrijeme postojala izrazito mala pravna vjerojatnost da će i odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u biti proglašena ništetnom, jer je nakon negativne presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, moguća bila jedino još ustavna tužba Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Stoga se tvrdnja agentice Vlade RH ne može shvatiti nikako drugačije nego samo kao svjesno i perfidno relativiziranje te ignoriranje stvarnog činjeničnog stanja, čime je nedvojbeno Sud Europske unije doveden u zabludu, na štetu 55.000 hrvatskih građana koji su podigli kredite u CHF te ih kasnije konvertirali.

3. Agentica Vlade RH izvodi lažan zaključak kada u točki 44. Očitovanja iskazuje:

“…, kako je potrošač svojom slobodnom voljom pristao nepoštene odredbe zamijeniti novima i pristao na preračunavanje već izvršenih obveza iz originalnog ugovora u skladu s novougovorenim odredbama, iz toga proizlazi da se time odrekao isticanja ništetnosti ništetnih odredaba, a time naravno i potraživanja na osnovi takvih odredbi”.

Istina jest kako se potrošači temeljem samog Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja sporazuma o konverziji (NN br. 41/2014), i to njegovog članka 41., nisu mogli odreći niti su im se mogla ograničiti prava koja imaju na temelju tog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Radi navedenog, još je nevjerojatniji trud agentice Vlade RH da Očitovanjem uvjeri Sud Europske unije kako su se potrošači sklapanjem sporazuma o konverziji odrekli prava na isticanje ništetnosti ugovornih odredaba i potraživanja po toj osnovi. Čak u samome Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) u članku 19.e stavku 9. zakonodavac zabranjuje bilo kakva uvjetovanja konverzije potrošačima, citiramo:

„(9) Ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente osiguranja plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima bi se derogirala njegova druga prava.“

Očigledna je bila namjera agentice Vlade RH ili namjera onoga tko je nevidljivo kontrolirao i fabricirao jedno takvo lažno Očitovanje. Namjera je bila da se pomogne bankama u sudskom postupku pred Sudom EU, a na štetu 55.000 hrvatskih potrošača koji su konvertirali CHF kredite. Time bi bankama ostalo oko 1,5 milijardi eura koje duguju tim potrošačima za puno obeštećenje odnosno za punu restituciju, na koju potrošači imaju pravo u skladu s prijašnjim presudama Suda EU.

Franak se ne može oteti dojmu da je takvo Očitovanje posljedica neshvatljive želje Vlade RH da 55.000 potrošača s konverzijama nikada ne dobije svoj novac, da banke zadrže novac koji im ne pripada jer su ga stekle primjenom ništetnih ugovornih odredaba, i da time iz potpuno neshvatljivih razloga Vlada RH umjesto zaštite pravne države staje u zaštitu nepoštenih trgovaca, ovaj put hrvatskih banaka u stranom vlasništvu.

Jedno takvo Očitovanje dokaz je da premijer ne govori istinu kada kaže da nikada nije učinio ništa na štetu 55.000 potrošača koji su konvertirali CHF u euro, i još ih on pritom potpuno pogrešno naziva štedišama. Četiri i po godine nakon pravomoćnosti kolektivne presude premijer ne zna da se radi o potrošačima korisnicima kredita, pa ih naziva štedišama.

Lažnim Očitovanjem pokušala se spriječiti puna restitucija za potrošače s konverzijama u iznosu oko 1,5 milijardi eura.

U svemu tome potrebno je naglasiti da pune 4 i po godine nakon pravomoćnosti kolektivne sudske presude u slučaju franak i dalje ne postoji pravno shvaćanje Vrhovnog suda o pravu potrošača s konverzijama na punu restituciju. Očigledno su se baš sve državne institucije urotile protiv 55.000 opljačkanih potrošača s namjerom da tužbi bude što manje, i da većina potencijalnih tužbi ode u zastaru.

Pravna država ne funkcionira. Potrošači su prepušteni sami sebi i entuzijastima iz Franka koji se maksimalno trude stvari dovesti u red.

Franak je bio prinuđen učiniti ovaj korak, a ukoliko službeno bude objavljeno nakaradno treće pravno shvaćanje izglasano na Vrhovnom sudu 20. prosinca 2022. kojim se potrošačima ne daje pravo na punu restituciju, nego im se daje pravo samo na dio zateznih kamata, Franak će prijaviti Republiku Hrvatsku Europskoj komisiji zbog kršenja prava EU-a sa zahtjevom da Komisija pokrene postupak protiv RH na Sudu EU.

U međuvremenu, svi potrošači na koje se odnosi kolektivna presuda moraju biti svjesni da je zadnji rok za njihove tužbe 14. lipnja 2023., bez obzira radi li se o konvertiranim ili o nekonvertiranim kreditima. Svatko tko zanemari taj rok, i ne tuži na vrijeme, kasnije više neće imati prigodu tužiti, jer će biti kasno.

Kaznenu prijavu možete učitati na linku:
https://udrugafranak.hr/wp-content/uploads/2023/01/Kaznena-prijava-Franak.pdf

PODIJELI: