Udruga Franak održala je 15. ožujka 2024. ispred Vrhovnog suda RH konferenciju za novinare kako bi još jednom upozorila na katastrofalnu sporost toga suda u ujednačavanju sudske prakse bitne za desetke tisuća ljudi s tužbama za koje nisu donesena pravna shvaćanja.

Na konferenciji je govorilo više aktivista Udruge Franak, a prije svega, još jednom smo podsjetili na već riješena pravna pitanja na Vrhovnom sudu, a to su:

1. Ništetnost valutne klauzule CHF, kolektivno utvrđeno za osam banaka sve do EU suda za ljudska prava u Strasbourgu.
2. Ništetnost promjenjive kamatne stope, ako je KS ugovorena tako da se mijenja odlukom banke. Potvrđeno kolektivnom presudom, ali i čitavim nizom pojedinačnih presuda Vrhovnog suda za kunske i euro kredite.
3. Ništetnost izlaznih naknada za prijevremenu otplatu kredita, što je potvrđeno i na Ustavnom sudu.
4. Ništetnost ulaznih naknada za obradu kredita, nakon desetaka pravomoćnih presuda u veljači 2024. potvrđeno i na Vrhovnom sudu

Svi potrošači koji imaju tako ugovorene ugovorne odredbe imaju pravo na obeštećenje, s napomenom da oni potrošači koji se vežu na kolektivni postupak u slučaju franak, a nisu tužili najkasnije 14.6.2023., više ne mogu tužiti za tečajne i kamatne razlike jer su njihova potraživanja u zastari, osim ako se na Vrhovnom sudu ne utvrdi ništetnost cijelih CHF ugovora, u kojem slučaju svi mogu tužiti za kompletne iznose anuiteta plaćenih bankama, umanjenih za iznos realiziranog kredita.

No, unatoč svim tim riješenim pravnim pitanjima, još uvijek nisu riješena najvažnija pravna pitanja, a to su:

1. Pitanje prava na obeštećenje za potrošače s konvertiranim CHF kreditima.
2. Pitanje ništetnosti cijelih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF.

Devet godina nakon konverzije i šest godina nakon pravomoćne kolektivne presude Vrhovni sud RH još uvijek nije odgovorio na pitanje imaju li potrošači s konvertiranim kreditima pravo na puno obeštećenje. U međuvremenu 35.000 potrošača s konvertiranim kreditima tužilo je banke prije pravnog shvaćanja Vrhovnog suda o njihovim pravima, jer im je prijetila zastara potraživanja.

Osim toga, veliki broj potrošača tužio je na način da se kao glavni tužbeni zahtjev postavlja pitanje ništetnosti cijelog ugovora, što je utemeljeno na činjenici da su valuta kredita, kao glavni predmet kredita, i kamatna stopa, kao cijena kredita, bitni sastojci ugovora, a po hrvatskom pravu i po pravu Unije ukoliko su ništetni bitni sastojci, ugovor je ništetan u cijelosti.

Oba pitanja, pitanje prava na obeštećenje nakon konverzije, i pitanje prava na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, nalaze se neriješena na VSRH-u u velikom broju dopuštenih revizijskih pitanja, a prema našim saznanjima ukupno ih ima preko stotinu. Poznati zadarski odvjetnik Božo Vrkić obavijestio nas je da samo on ima 30 dopuštenih revizija po pitanju ništetnosti cijelih ugovora, od čega dvadesetak revizija sadrži oba pitanja, i pitanje ništetnosti cijelog ugovora, i pitanje prava potrošača s konvertiranim kreditima.

Općinski sudovi zatrpani su neriješenim predmetima, koji se ne rješavaju zbog toga jer Vrhovni sud RH nije punih 5 godina uspio riješiti dva krucijalna pitanja koja se temelje na kolektivnoj presudi u slučaju franak. Većina nižih sudova dosljedno primjenjuje pravo Unije, i presuđuje obeštećenja za potrošače s konverzijama, pa je tako čak i jedini sud koji je donosio negativne presude, Općinski sud u Poreču, u ožujku promijenio smjer i počeo je suditi pozitivno za potrošače.

Ne znamo broj ljudi koji su u međuvremenu umrli, a nisu dočekali presude, i nećemo kalkulirati s tim tužnim podatkom. Ne znamo točan broj ljudi koji su u međuvremenu napustili domovinu trbuhom za kruhom, a zasigurno bi ostali u Hrvatskoj da su dobili presude i naplatili dugovanja od banaka, ali o tome možemo kalkulirati i reći da se radi o tisućama hrvatskih obitelji koje su uslijed velikih, a istodobno nepostojećih kreditnih obveza, morale napustiti Hrvatsku kako ne bi bankrotirale.

Jesu li suci VSRH svjesni svoje društvene odgovornosti, ili nas gledaju odozgo glumeći nedodirljive bogove?

Za vrijeme dok suci VSRH-a nisu obavili svoj posao i kasne godinama s presudama, banke itekako rade svoj posao, i umjesto da vrate ljudima nekoliko milijardi eura opljačkana novca, one su namnožile upravo na temelju toga opljačkanog novca svoju likvidnost koja danas premašuje 15 milijardi eura. Dobit im se povećava enormno, daleko više nego što se povećava BDP u Hrvatskoj.

Banke su imale 2023. za 90 % veću dobit nego 2022.

Dobit banaka narasla je 2100 % više nego što je narastao hrvatski BDP!

Likvidnost banaka danas je veća za 700 % nego likvidnost 2015. godine.

U kolektivnoj presudi nedvojbeno je presuđeno da su ništetne ugovorne odredbe o valuti i kamati bitni sastojci ugovora o kreditu. A to znači da su takvi ugovori ništetni u cijelosti.

Sud EU nedvojbeno je utvrdio da potrošači s konverzijama imaju pravo na puno obeštećenje, ako konverzijom nisu obeštećeni.

Sva vještačenja na sudovima dokazala su da potrošači s konvertiranim kreditima nisu dobili niti preplaćene iznose anuiteta, niti su dobili pripadajuće zatezne kamate, niti im je konvertirana glavnica smanjena na nivo glavnice po početnim otplatnim planovima. To su više nego dovoljni dokazi da konverzijom obeštećenje nije postignuto.

Pozivamo suce VSRH da bez odlaganja pokrenu razmatranje ništetnosti cijelih ugovora i pitanje prava potrošača s konvertiranim kreditima te da donesu meritorne odluke utemeljene na hrvatskom pravu, i na pravu Unije.

Udruga Franak

PODIJELI: