Članak, 7Dnevno, (NE)POŠTENOST VALUTNE KLAUZULE
Prenosimo u cijelosti članak portala “dnevno.hr” pod nazivom “Test poštenja za suce Vrhovnog suda” koji je objavljen 24. svibnja 2015. godine. 7DNEVNO-članak
“Vrhovni sud samim svojim nazivom implicitno sadrži obvezu poštenja i pravde. A vrhovnim sucima uz visoke plaće i uvažavanje struke, treba i taj ugodan osjećaj da su pošteni i pravični. Nakon što se zasite i okrijepe dobrim vinom, žele dobrohotno treptati očima kao potvrđeno dobri ljudi.
Vrhovnom sudu i Udruzi sudaca nije se svidjelo što je Udruga Franak progovorila o nedopustivoj sprezi sudske i izvršne vlasti u RH. Cijeli svijet o tome bruju, ali mi u RH trebamo šutjeti! U kojoj se valuti testira poštenje suca?
Sudom kojim sudite bit ćete suđeni (Matej 7:2). Znate, čast svakome, ali u svezi slučaja Franak nisu se izjasnili tamo neki pomoćni suci na drugoligaškoj nogometnoj utakmici. Nije se oglasio niti Ustavni sud, koji prije svega promatra ustavnost nekog zahtjeva ili odluke, a kada je riječ o odlukama nižeg suda, pa i Vrhovnog suda, promatra se ustavnost presude i ustavnost zakona na koji se taj sud poziva. Pri tome nije važna samo zakonita procedura u donošenju nekog zakona, nego i njegova sukladnost i njegova konzistentnost u odnosu na Ustav RH. Isto tako, ako je Ustavni sud potvrdio ustavnost nekog zakona, to ne znači da je zaista sukladan Ustavu.
Vrhovni sud samim svojim nazivom implicitno sadrži obvezu poštenja i pravde. A vrhovnim sucima uz visoke plaće i uvažavanje struke, treba i taj ugodan osjećaj da su pošteni i pravični. Nakon što se zasite i okrijepe dobrim vinom, žele dobrohotno treptati očima kao potvrđeno dobri ljudi. HNB daje separatističku izjavu da ga naše gospodarstvo ne zanima, a Vrhovni sud je u totalnoj krizi i najdubljoj depresiji izgradio za sebe svoj raj na zemlji. Nabrojimo neke nepoštene odrednice presude Vrhovnog suda u slučaju Franak.
(1) Vrhovni sud podmeće nam krivo razdoblje za promatranje volatilnosti franka. Riječ je o stambenim kreditima s valutnom klauzulom CHF na dugi otplatni rok, koji su se počeli dijeliti 2004. godine, a Vrhovni sud promatrao je volatilnost švicarskog franka za kraće razdoblje 2004-2009. umjesto za prethodno dvadesetogodišnje 1985-2004.
(2) Više koristi lingvističke smicalice nego pravne instrumente. Vrhovni sud tvrdi da je švicarski franak pratio glas stabilne valute, što je lingvistička fraza koja prikiva snažno osciliranje švicarskog franka. Suci Vrhovnog suda projicirali su u prošlost svoja današnja saznanja o švicarskom franku.
(3) Suprotno tvrdnji Vrhovnog suda, švicarski franak imao je jake oscilacije. U desetogodišnjem razdoblju 1986-95. franak je ojačao u odnosu na američki dolar za vrtoglavih 130 posto. Sekvenca je ova: 1985. 1 CHF = 0,37 USD, 1990. 1 CHF = 0,63 USD, 1995. 1 CHF = 0,86 USD. Godine 2000. imali smo paritet 1 CHF = 0,55 USD, a u petogodišnjem razdoblju 1996-2000. pao je za približno 40 posto u odnosu na USD. Godine 2005. imali smo 1 CHF = 0,8 USD. U petogodišnjem razdoblju 2001-05. porastao je za oko 30 posto. Dakle, u dvadesetogodišnjem periodu 1985-2004. CHF je imao izrazite fluktuacije u odnosu na USD. Porastao je za skoro 100 posto! Slično kretanje švicarskog franka imali smo i prema britanskoj funti i švedskoj kruni. Švicarski franak je valuta koja u doba prosperiteta ima deprecijacijske trendove, a u doba depresija aprecijacijske trendove.
(4) Vrhovni sud razvukao je svoje očitovanje na godinu dana. Na kraju je praktično prepisao drugostupanjsku presudu Visokog trgovačkog suda. Kao, poništenje valutne klauzule CHF moglo bi gurnuti RH u recesiju. A ono nismo u recesiji, nego na dnu! Razvlačenje slučaja Franak paše bankama!
(5) Kalendar presuda prilagođava se kampanjama tuženih banaka. Svako proljeće, prije očitovanja određene razine sudstva o tužbi udruga Potrošač i Franak, tužene banke pokreću svjetsku kampanju da se valutna klauzula CHF održi. Svjetska banka i MMF brane valutnu klauzulu CHF, predstavnik MMF-a stigao je u Hrvatsku da spriječi smjenu Borisa Vujčića kao guvernera HNB-a, svake godine u svibnju stižu nam “prvi” pokazatelji oporavka, dok se u Opatiji okupljaju naši “monetaristi” i bankari, odakle plasiraju optimizam.
(6) Zašto nisu podignute optužnice protiv onih koji su zlorabili institut kamate? Ako je Vrhovni sud konstatirao zloporabu instituta kamata od strane tuženih banaka, kada će krenuti optužnice protiv konkretnih počinitelja te zloporabe? Imamo Titovo: zašto se držati zakona kao pijan plota?
(7) Vrhovni sud ignorira princip “pozitivnog duha zakona”. Promatra samo to koliko je neki zakon strogo formalno narušen, ignorirajući zahtjev da se svaki zakon mora primjenjivati u okvirima pozitivnog duha samog zakona, zbog čega je donesen. Taj problem detaljno je elaborirao Davor Banović, sudski vještak za financije.
(8) Vrhovni sud tvrdi da je valutna klauzula CHF jasna, lako razumljiva i uočljiva. A ako se ispune sva tri uvjeta, onda bitna odredba ugovora ne može podleći testu poštenja! A onda se odredbu ugovora ne može proglasiti ništetnom. Pravo, pravda i poštenje svedeni su na gramatiku i sintaksu. VS je ušao u salto mortale i osramotio se više nego VTS.
(9) Suci sebi skaču u usta. “Razlog ugovaranja valutne klauzule u ugovoru o kreditu je taj da se putem nje pokuša očuvati stvarna vrijednost iznosa glavnice”. Zašto se s valutnom klauzulom štiti vrijednost novčane tražbine? Cijelom financijskom svijetu je jasno da se vrijednost novčane tražbine štiti kroz kamatnu stopu, njenom korekcijom, ovisno o stopi inflacije.
Zašto banke nisu platile niti kune poreza na dobit za nastalu ekstra dobit. Naime, prikazane rezervacije su porezno nepriznati rashod, jer su provedene između povezanih pravnih osoba. Ne treba previdjeti okvire zadane korupcije – pošteni suci Mislav Kolakušić i Radovan Dobronić došli su pod udar struktura i medija. Kaže se da riba zaudara od glave, pa se pitam jeli Vrhovni sud glavni, kako to naziv kaže, ili je tek rep domaće hobotnice? A tužene banke zahvalile su se Vrhovnom sudu na njegovoj presudi, iako bi se neki bankari zbog zloporabe instituta kamate trebali oglasiti sa one strane brave. Koristeći blokadu sustava, tužene banke uporno pokušavaju na državu i sve nas prevaliti svoje loše portfelje, koristeći socijalne floskule, i za to još traže porezne olakšice. Ministar Boris Lalovac iskazao je svoje osobno poštenje, ali je vrijeme da Vlada konačno presječe agoniju Franak. Argumentirana presuda Radovana Dobronića nije ekstremni putokaz, nego minimalna pravda.”
