Nažalost, na Vrhovnom sudu RH očito sude pojedini suci koji nisu u stanju slijediti čak niti pravna shvaćanja vlastitoga suda.

Tako je vijeće Vrhovnog suda, odlukom Revd-670/2022, u sastavu sudaca Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, 28. rujna 2022. odbacilo prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja zbog navodne zastare potraživanja, iako zastare potraživanja uopće nije bilo.

Tužitelj je podigao tužbu protiv Sberbank d.d. dana 29.1.2020. po kojoj je tužbi Županijski sud u Velikoj Gorici utvrdio zastaru za potraživanje preplaćenih kamata.

Vijeće VSRH je potpuno netočno i pogrešno obrazložilo da su preplaćene kamate za Sberbank u zastari od 14.6.2019. godine, budući da je kolektivna presuda pravomoćna 13.6.2014., pa je onda tužba od 29.1.2020. po stavu toga vijeća kasno podignuta.

Upravo suprotno, zastara potraživanja u ukupnom trajanju od 5 godina za tužbe iz kolektivnog postupka za sve banke, osim za Sberbank, počela je teći danom pravomoćnosti kolektivne presude u slučaju franak, i to 13. lipnja 2014., dok je za Sberbank d.d. pravomoćnost kolektivne presude i za ništetnost promjenjive kamatne stope, i za ništetnost valutne klauzule CHF nastupila presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. To znači da je zastara potraživanja i za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj za Sberbank d.d. nastupila 15. lipnja 2023.

Tužba protiv Sberbank d.d. broj P-479/2020, po kojoj je odbačen prijedlog za reviziju, podignuta je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 29.1.2020., pa je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH ona podignuta puno prije isteka zastare potraživanja, kako za preplaćene kamate, tako i za preplaćeni tečaj.

Kako je moguće da Vrhovni sud niti sam ne zna kada je odluka o kojoj je odlučivao postala pravomoćna te kada nastupa zastara za pojedinu banku, i to nakon sada već čitavog desetljeća sudskih sporova, valjda je jasno samo sucu Đuri Sessi koji je sastavio odluku u tom predmetu.

Ukoliko se uzme u obzir da je sudac Sessa inače u pravnim krugovima vrlo cijenjeni stručnjak s međunarodnim priznanjima, postavlja se pitanje radi li se o običnom šlamperaju ili o namjeri kako bi se protivno zakonu i na sve moguće načine umanjila prava potrošača koji su ugovarali CHF kredite. Ne znamo koja je opcija gora.

I dok smo od nekadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda na takvu neustavnu i proizvoljnu primjenu prava već i navikli, zabrinjavajuće je još i više to što su njegove kolegice i kolege u vijeću prihvatili takvu odluku koja je suprotna pravnom shvaćanju upravo Građanskog odjela tog istog Vrhovnog suda RH broj Su-IV-33/2022-2 pod točkom 3. donesenom prije gotovo dvije godine, 31. siječnja 2022.

Javna je tajna kako pojedine odluke Vrhovnog suda na nižim sudovima nažalost više nemaju nikakav niti pravni ni moralni autoritet, što je porazni rezultat upravo takvog ignoriranja makar minimuma profesionalizma koji se traži u bilo kojoj struci, a posebice na najvišem sudu jedne države članice Europske unije.

Nakon svega, smatramo da sudac Đuro Sessa nije potpuno vjerodostojan sudac i da kao takav ne bi trebao sudjelovati u odlučivanju o pravima potrošača s konverzijama, budući da je njegova volja očigledno i opetovano uvjetovana lobiranjem banaka, a nauštrb vladavine prava i pravne stečevine Europske unije. Ukoliko njegove odluke i izjave u medijima (npr. izjave dane u tisku nakon provedenog oglednog postupka o konvertiranim kreditima) usporedimo s izjavama Hrvatske udruge banaka i njima pridruženih profesora prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu (npr. Petrović, Maganić, Dika), ustrajna motivacija takvog gaženja vladavine prava i pravne sigurnosti postaje ponešto shvatljivija.

Udruga Franak

PODIJELI: