Prenosimo članak odvjetnika Ivice Zelića s portala burza.com.hr :
Forsiranjem visokih kamata, a uz to i valutnih klauzula, banke pokazuju kako ni najmanje nemaju povjerenja u naš pravni sustav.

Institut kamate, kako u ekonomskom, tako i u pravnom smislu, čini bit svakog financijskog sustava i ima presudan utjecaj na njegovo funkcioniranje.
Isto tako, kamate imaju ogromnu moć u oživljavanju gospodarstva i nivoa zaposlenosti.

Država pomoću intervencije u visinu kamatne stope (određivanjem eskontne stope i sl.) regulira cijelo gospodarstvo i uvjete njegovog poslovanja.
Zbog svega toga svaka vijest o kamatama plijeni veliku medijsku pozornost.

Kod nas je dugo vremena kamata bila, a i danas je dobrim dijelom, samo instrument za održavanje zaštite vjerovnika od gubitka novca, zbog čega bi se moglo zaključiti da nedostaju drugi elementi za tu zaštitu, koje razvijeni pravni sustavi odavno poznaju.

Iako je na našim prostorima došlo do uspješne stabilizacije monetarnih kolebanja (tako da danas imamo inflaciju u zanemarivom postotku), ipak kamata i dalje igra istu ulogu.

Stalnim forsiranjem valutnih klauzula u ugovorima, koje sa svojim dužnicima sklapaju banke i druge financijske institucije, uz istovremenu široku praksu visokih kamatnih stopa, te uz uobičajeni obračun tih kamata, došlo je do velikog nesrazmjera u dužničko-vjerovničkim odnosima.Navedeno semože vidjeti u dobitima investicijsko-financijskog sektora, osobito banaka koje su, financijski, najuspješnija društva kod nas.

Odnosi banaka s njihovim dužnicima pravno su uokvireni (ugovorima i internim odlukama banaka) kao da do stabilizacije monetarnih kolebanja i samog zaustavljanja inflacije nije ni došlo.

Treba razumjeti oprez svakog vjerovnika, pogotovo onog koji je doživio visoku inflaciju u svojoj sredini, kakva je bila prije devedesetih godina na ovim prostorima. Ali, isto tako, svatko, pa i banke, moraju razumjeti i biti svjesne današnjih prilika kada ta inflacija postoji samo u normalnoj i uobičajenoj visini.

Zanemarivanje te realnosti od strane banaka sigurno je jedan od uzroka koji će dovesti do insolventnosti njihovih dužnika, a za što su najbolji primjer ugovori o kreditima koje su banke sklapale s valutnom klauzulom, vezujući visinu obveze svojih dužnika za tečaj švicarskog franka na dan plaćanja.

Banke trebaju shvatiti da je jedina naknada koju trebaju plaćati njihovi dužnici za upotrebu njihovog novca kamata, a nikako još i dodatna cijena koju banke ubiru kroz porast tečaja neke valute.

Forsiranjem visokih kamata, a uz to i valutnih klauzula, banke pokazuju kako ni najmanje nemaju povjerenja u naš pravni sustav i pravnu sigurnost koju bi im on trebao garantirati.

PODIJELI: Facebook Twitter Pinterest Google Plus StumbleUpon Reddit Email