Rumunjski sud čeka odluku Europskog suda pravde o pravu na ispitivanje nepoštenosti ugovorene valutne klauzule CHF!
· Na Europskom sudu pravde (ECJ) uskoro će biti donesena odluka o prethodnom pitanju rumunjskoga suda Judecătoria Câmpulung – smije li se ispitivati nepoštenost ugovorene valutne klauzule CHF
· Udruga Franak još uvijek čeka presudu Ustavnoga suda i odluku EU komisije o poštivanju EU prava u kolektivnom sudskom procesu
· Hrvatskim bankama koje i dalje nezakonito posluju mora se konačno zakonito stati na put, Vlada RH nema razloga za pregovore s nepoštenim bankama
Zagreb, 23. svibnja 2016.
Rumunjski sud Judecătoria Câmpulung uputio je Europskom sudu pravde (ECJ) zahtjev za prethodnu odluku u predmetu Gavrilescu-SC Volksbank România SA, kojim se traži ocjena nepoštenosti ugovorene valutne klauzule CHF u skladu s Direktivom 93/13 EEZ.
Ukratko, zahtjevom se traži odgovor na četiri prethodna pitanja, a mi izdvajamo dva bitna pitanja na koja ECJ mora odgovoriti:
1. Može li se ispitivati ocjena nepoštenosti ugovorene valutne klauzule CHF?
2. Ako je ocjena nepoštenosti moguća, znači li to da odredba o valutnoj klauzuli ispunjava zahtjeve dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti predviđene direktivom 93/13, time što omogućuje potrošaču da na osnovi jasnih i razumljivih kriterija predvidi posljedice koje za njega proizlaze iz takve odredbe?
Zašto je taj zahtjev bitan i za Hrvatsku?
Visoki trgovački sud i Vrhovni sud RH odlučili su u kolektivnom sudskom procesu da ugovornu odredbu, valutnu klauzulu CHF, u ugovorima o kreditu kod osam tuženih banaka nije dopušteno ispitivati na nepoštenost. Ako ECJ na prvo spomenuto pitanje rumunjskoga suda odluči pozitivno, ako odluči da je nepoštenost ugovorene valutne klauzule moguće ispitivati, što je vrlo realno za očekivati s obzirom na dosadašnju praksu pred tim sudom ustanovljenu u predmetu Kasler, to će defacto značiti da ECJ ima potpuno suprotno mišljenje od časnih sudaca VTS-a i Vrhovnoga suda RH.
Postavlja se logično pitanje – zašto su časni suci Vrhovnoga suda RH u pogledu odredbe o valutnoj klauzuli odbili primijeniti pravo Europske unije te zašto su po tome pitanju prekršili pravo EU-a i nisu postavili prethodno pitanje ECJ-u?
Pošto sud o tome nije dao nikakvo valjano obrazloženje mi o tome možemo samo nagađati, ali smo uvjereni da su presuda VTS-a i presuda Vrhovnoga suda RH donesene „linijom manjeg otpora“. Jer, da se pokrenulo ispitivanje nepoštenosti ugovorene valutne klauzule CHF časni suci bi zaključili ono što je nama svima potpuno jasno, kao što je to bilo jasno i sucu Radovanu Dobroniću – primjena CHF valutne klauzule u ugovorima o kreditu bila je nepoštena i nesavjesna, a time i ništetna.
Upozoravamo sve bitne faktore u Republici Hrvatskoj da je Udruga Franak uputila Europskoj komisiji prijavu zbog povrede EU prava u kolektivnome sudskom postupku. Zbog toga je Udruga Franak ovih dana poslala i požurnicu Povjerenici za zaštitu potrošača Věri Jourová, koja je još u listopadu izvijestila o pokretanju postupka procjene povrede prava EU-a te iznijela stajalište kako u Republici Hrvatskoj, kao članici EU-a, potrošačima mora biti osigurana mogućnost osporavanja nepoštene ugovorne odredbe i to u skladu s praksom ECJ-a, ustanovljenom presudom Kasler.
Udruga Franak napominje kako je podnijela i ustavnu tužbu kojom se traži poništenje odluke Vrhovnoga suda RH o neispitivanju nepoštenosti valutne klauzule CHF.
Svjedoci smo sve žešćih medijskih pritisaka, gotovo ucjena, i informacija o navodnom pregovaranju Vlade RH s bankama radi budućih ustupaka bankama zbog konverzije CHF kredita. Udruga Franak zato konstantno reagira činjenicama i upozorava vlast da pravni proces u slučaju Franak još nije konačan, kako se ne bi radila šteta po državni proračun nepromišljenim ustupcima prema bankama.
Podsjećamo da je ukupna šteta za CHF dužnike zbog nezakonitih povećanja kamata oko 3 milijarde kuna, na što valja dodati još i 2 milijarde kuna zateznih kamata za potpuno obeštećenje. U konverziji CHF kredita banke su koristile nezakonito povećane kamate iz euro kredita i prisilile su CHF dužnike da prihvate te nezakonite kamate i nezakonite fiksne marže, jer u suprotnome ne bi bilo moguće izvršiti konverziju. U tome dijelu bivši CHF dužnici ponovo su debelo oštećeni pa su prema tome upravo oni snosili velik dio učinka konverzije temeljem Zakona o konverziji, gotovo u jednakom omjeru kao i poslovne banke.
Šteta zbog nezakonite valutne klauzule CHF, a mi smo duboko uvjereni da se radi o nezakonitoj ugovornoj odredbi, iznosi zasigurno još najmanje 10 milijardi kuna, ako uzmemo u obzir baš sve CHF kredite, i one koji su konvertirani, i one koji su već otplaćeni.
Udruga Franak još jednom apelira da se ne donose nagle i štetne odluke po proračun RH, jer u nastavku kolektivnoga pravnog procesa vrlo je vjerojatno da će se ipak morati pokrenuti dokazivanje nepoštenosti ugovorene valutne klauzule CHF te će visoki sudovi RH opet imati posla u kolektivnom procesu u „slučaju Franak“.
Naglašava se Vladi RH kako je već ranije sudski dokazana nezakonitost i ništetnost odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukama banaka, što također treba jasno reći bankama te donijeti pozitivnu zakonsku regulativu kako bi se vratila preplaćena kamata svim kreditnim dužnicima, bez obzira na valutu kredita. Osim toga, nakon pravomoćne presude kojom je bankama naloženo da se u budućnosti više ne smiju ponašati na nepošten način – nije se dogodilo baš ništa. Banke su i dalje primjenjivale jednostrano povećane kamate, a morale su i moraju sve kamatne stope vratiti na njihove početno ugovorene iznose, sve dok s dužnicima ne ugovore pravilan i zakonit način promjena kamata.
Valja napomenuti da Vlada RH ima i druge instrumente neutraliziranja ucjenjivačkih zahtjeva banaka, kao što su porezna regulativa, raskidanje bilateralnih ugovora s Italijom i Austrijom koji su protivni pravu EU-a i pogoduju jednoj ugovornoj strani, i sl.
Poslovne banke u Republici Hrvatskoj bi svakako trebale platiti visoke kazne zbog sustavno dugog te sudski dokazanog nepoštenog i nesavjesnog poslovanja. Ne samo da poslovne banke u RH nisu platile niti jednu kunu kazne već im se očito želi i dalje izlaziti ususret olakšicama na štetu poreznih obveznika kojima su cijelo desetljeće protupravno prisvajali imovinu. Kolokvijalno, kao i po definiciji Kaznenog zakona, takvo ponašanje predstavlja kazneno djelo krađe.
Mora se i istaknuti činjenica da isti ti građani sami, a ne državna tijela, pred prekršajnim sudovima vode na stotine postupaka zbog nezakonitog određivanja kamatnih stopa te su banke zasad osuđene na kumulativno oko 5 milijuna kuna novčanih kazni.
I opet se s tim i takvim bankama pregovara. Zar Vlada RH, kao izvršna vlast, ne bi morala zastupati hrvatske građane i poštivati zakone koje je donijelo zakonodavno tijelo Republike Hrvatske? Zar Vlada RH ne bi morala štititi interese građana zbog kojih i postoji? Dokle će se gledati kroz prste nepoštenim poslovnim subjektima koji su između 2005. i 2014. zaradili neto dobit 32 milijarde kuna te s njima tajno pregovarati? Zašto Vlada RH još uvijek ne želi javno objaviti što to konkretno poslovne banke traže od Republike Hrvatske?
Vrijeme je da se učine državnički potezi i da se konačno stane na kraj kompletnom nezakonitom poslovanju „hrvatskih“ banaka.
Udruga Franak
Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo.
